Super Bowl već odavno nije samo finale američkog fudbala – to je institucija, kulturalni fenomen koji je izrastao iz običnog sportskog događaja u nešto mnogo veće, nešto što ceo svet sa nestrpljenjem čeka; pa čak i oni koji zaista ne znaju jedno jedino pravilo sporta zbog kog se ovo dešavanje na prvom mestu i održava. SVe je počelo davne 1967. kao meč između NFL i AFL liga, ali nije trebalo dugo da se pretvori u masovni šou koji spaja sport, muziku, reklamu i pop kulturu.
Sećate se onih ranih dana kada je halftime bio samo pauza za publiku da ode do toaleta i eventualno pojede hot-dog? E pa, to se promenilo 1993. godine kada je Michael Jackson istu tu pauzu pretvorio u epski nastup, podižući lestvicu za sve buduće izvođače. Od tada, halftime show je postao glavna atrakcija – Prince, Beyoncé, The Weeknd, sva velika imena tu su ostavila svoj trag. Ovo je na stadion ali i uz televizijske ekrane prikovalo milione novih gledalaca, koji su tu isključivo kako bi videli ko će sledeći da zapali scenu, donese hitove, koreografiju i poruke koje odjekuju daleko izvan stadiona. Ove godine, na Super Bowl LX u Levi’s Stadiumu u Santa Clari, taj zadatak pripao je Bad Bunnyju – i, budimo realni, nije samo ispunio očekivanja; pokidao je.
Logičan izbor? Apsolutno.
Benito Antonio Martínez Ocasio, poznatiji kao Bad Bunny, nije samo još jedan latino izvođač – on je globalni tajfun koji je u poslednjih nekoliko godina u potpunosti preobrazio muzičku scenu. Od trap i reggaeton korena u Portoriku, do vrhova svetskih top lista, Bad Bunny je dokaz da latino zvuk više nije niša, već mainstream sila. Njegov album Un Verano Sin Ti iz 2022. bio je prvi ne-engleski album nominovan za Grammy u kategoriji Album of the Year, a nedavno je DeBÍ TiRAR MáS FOToS (2025) postao prvi potpuno španski album koji je osvojio Grammy za Album of the Year, u konkurenciji giganta poput Taylor Swift i Beyoncé.
U moru latino zvezda poput J Balvina ili Karol G, Bad Bunny se izdvojio autentičnošću; on na specifičan način meša urbani zvuk sa dubokim korenima, političkim porukama i neustrašivim stilom; i savršeno uspeva u tome.
A njegov nastup na Super Bowlu? Svi su ga čekali sa uzbuđenjem, i nije razočarao. Dao je sve: energiju koja diže iz sedišta, latinoameričku kulturu upletenu na najprirodniji, nenametljivi način, pesme koje svi u glas pevaju čak i ako ne znaju reč španskog, igru koja hipnotiše i modu koja je… pa, o tome malo kasnije.
Performans kakav smo zaslužili
Nastup je započeo eksplozijom – Benito je izašao na scenu sa fudbalskom loptom pod rukom, kroz travnati lavirint, u setu koji je rekonstruisao portorikanski selo: domino stolovi, ulični prodavci, “casita” kućice, i sve to sa jíbaro estetikom – tradicionalnim belim odelima i slamnatim šeširima. Otvorio je set sa numerom “Tití Me Preguntó”, pa prešao u perreo medley sa “Yo Perreo Sola”, “Safaera”, “VOY A LLeVARTE PA PR” i “EoO”. Energija? Kao na najluđem karnevalu u San Juanu.
Zatim je izveo “MONACO”, pa prešao na rundu salse sa specijalnim gostima. I da, tu dolazimo do zvezdanog dela: Lady Gaga se pojavila kako bi izvela salsa-infuzovanu verziju “Die With a Smile”, plešući sa Bad Bunnyjem u nekoj vrsti wedding scene. Mada se šuškalo o mogućnosti njenog gostovanja na halftime-u, ovaj spoj svakako je neočekivan i pomalo čudan: Gagin zvuk i estetika miljama su daleko od onoga koji neguje Bad Bunny, a ovaj dvojac čak nema ni zajednički duet (možda je ovo nagoveštaj nekog novog projekta?).

Odmah potom Ricky Martin je uskočio za “LO QUE LE PASÓ A HAWAii”, donoseći klasičan latino pop vajb, koji se, za razliku od Lady Gaginog, potpuno prirodno uklopio u celu priču. Tu je bio i Benitov signature “booth” – ili “la casita” kako ga zove – gde su prijatelji i celebovi plesali tokom celog šoua: Cardi B i Karol G su bile tu, energične i nezaustavljive, a videli smo i Pedra Pascala kako se kreće u ritmu, zajedno sa Jessicom Albom, Young Miko, Ronald Acuña Jr.-om i drugima. To je deo Bad Bunnyjevog stila; njegovi koncerti zamišljeni su kao velika porodična žurka, gde se granice između publike i izvođača brišu.
Ali, hajde da pričamo o modi, jer to je ono što je sve iznenadilo.
Svi su se kladili na Jacquemusa – logično. Na rečima neobjašnjiv način, ono što je Simon Porte Jacquemus u svetu mode, to je Bad Bunny u muzici. Osim što neguju sličan vizuelni identitet, nijhovi putevi karijernog razvoja i rasta nekako se čine paralelnim i savršeno usaglašenim.
Pa ipak, umesto ove saradnje, Benito se pojavio u head-to-toe belom kompletu koji je ličio na custom fudbalski dres: kratkorukavni jersey sa brojem 64 (tribut majci Lysaurie Ocasio) i prezimenom Ocasio u istom duhu, rukavice i pantalone. I sve to – made by ZARA. Plus adidas patike. Da, dobro ste čuli, high-street umesto high-fashion kuće.

Lično, na trenutak sam bila šokirana, ali onda sam shvatila: ovo je genijalno. Neočekivano, pristupačno i nimalo tacky – za razliku od nekih drugih (svih ikada) izvođača koji se, iz želje da izvuku maksimum iz sebe i nastupa, vrlo brzo pretvaraju u kič paradu na dve noge. Bad Bunny nam je ovde na najplastičniji način potvrdio onu old as time poruku, koja kaže da se stil ne ogleda u novcu niti markama, već u samopouzdanju i autentičnosti.
U drugom segmentu nastupa, nosio je i beli blejzer (takođe Zara, stilizovano od strane Storm Pabla i Marvina Douglasa Linaresa), a upotpunio ga je sa 18-karatnim Audemars Piguet satom koji je dodao taj luks touch. Dva minimalistička, ali jako moćna look-a stavila su fokusna performans.
Poruka za kraj
A onda je usledio climax: nastup se završio sa “CAFé CON RON” i “DeBÍ TiRAR MáS FOToS”, gde je Bad Bunny viknuo “God Bless America!”, pa nabrojao zemlje Amerike, dok su se vijorile zastave SAD, Portorika, Meksika, Brazila – svih zemalja kontinenta. Na lopti koju je držao pisalo je “Together We Are America”, a on ju je spajkovao na gol liniji sa porukom koja je odzvanjala: “THE ONLY THING MORE POWERFUL THAN HATE IS LOVE.” Ovo je bila vrlo jasna i nedvosmislena društvena i politička izjava. Po mnogim pitanjima svet je danas, čini se više nego ikada, podeljen, a u svom tom ludilu Bad Bunny nesmetano slavi svoje korene; veliča ih na način koji je inkluzivan i inspirativan. Na spoju svih svojih kvaliteta, Benito prestaje da bude samo naš omiljeni izvođač; on je aktivista u ritmu, koji svoju platformu koristi da podseti da ljubav, na kraju, ipak, zaista pobeđuje svaku formu mržnje.
Ko je sinoć gledao halftime show, nije gubio vreme; i Bad Bunny je zaista dokazao zašto je na vrhu. A ako ste ga propustili, hitno nadoknadite. ¡Viva Bad Bunny!
