Da li ste čuli za slowmaxxing i šta je uopšte ovaj novi viralni izraz? Za razliku od poznatog termina hustle and grind – mentaliteta intenzivnog rada, dugih sati i stalne borbe za često nedostižne ciljeve – slowmaxxing je odgovor na kulturu u kojoj je hustle and grind postao norma. Godinama unazad, hustle and grind se pretvorio u čitavu „kulturu“ rada u kojoj se vrednuje neprekidna zauzetost, brzina i maksimalna produktivnost, dok odmor često deluje kao luksuz.
Izdvojiti vreme za sebe… Postala je izlizana fraza koju sve više možemo da čujemo oko nas. Ako ste u hustle and grind mentalnom stanju, onda je ovo savet broj jedan svih vaših prijatelja. Međutim, u današnje vreme, beskrajno je teško uspeti da se posvetimo sebi na kvalitetan način. Bez žurbe, bez pritisaka.
Slowmaxxing je novi stil života
Ideja slowmaxxinga je jednostavna. Umesto da svaku sekundu života pretvaramo u priliku za usavršavanje, sporo življenje vraća fokus na sadašnji trenutak. Dok nas kasni kapitalizam uči da je svaki trenutak koji nije posvećen poslu ili side hustleu gubljenje vremena, slowmaxxing nam nudi suprotnu logiku. Da slobodno vreme treba da ostane slobodno. Umesto podcasta na duploj brzini i brojanja koraka, biramo da pravimo kafu polako ili da pročitamo knjigu bez prekidanja. Prvi put moram da priznam da jedan internet trend zapravo ima smisla.
Nije slučajno što se slowmaxxing pojavio baš sada, u eri kratke forme i beskonačnog skrolovanja. Sve je teže skoncentrisati se, a gledanje filma bez telefona deluje kao podvig. Prema rečima stručnjaka za kognitivnu psihologiju, preterana stimulacija i konstantno prebacivanje sa jedne aplikacije na drugu iscrpljuju našu pažnju. Slowmaxxing je, u tom smislu, mentalni odmor. On nam vraća kapacitet za dublje razmišljanje i duže periode fokusa.
Osim što umiruje um, slowmaxxing ima i širi društveni značaj. Ljudi sve češće shvataju da površno konzumiranje sadržaja nije samo lični problem, već i politički. Obrazovanje, kritičko mišljenje i čitanje postaju oblik otpora u svetu koji sve češće nagrađuje neznanje i brzinu, a zanemaruje dubinu.
Na kraju, slowmaxxing je mali, ali moćan iskorak ka održivijem i smislenijem načinu života. To ne znači da odbacujemo obaveze ili da bežimo od odgovornosti, već da naučimo kada da stanemo, usporimo i dišemo. I da možda, u toj sporosti, pronađemo ono što nam je svima najviše falilo. Malo vremena za sebe.