Četvrtak, novembar, sad već davne 2011. godine.
U modi je i dalje bilo udvaranje, dobra “spika”, klubovi u kojima se zapravo đuska, devojke koje “gotive” Čehova, Guess by Marciano torbice, melodični disco house i Californication.
Lokacija je Voules Vouz, tada još uvek pre svega Čuburski lokal, “suparnik” nešto starijeg “brata” Alphonse de LaMartina koji se nalazio u produžetku iste ulice.
Momak u svojim ranim dvadesetim sedi za visokim sedenjem sa lokalnom mešanom ekipom, ispija svoj omiljeni Mojito sa Angostura biterom i uživa. U tom periodu života se osećao i delao kao da je princ Beograda, imao je taj uzlet da mu je sve išlo od ruke, bio je nekako uvek i svuda, samopouzdanje je ulazilo u lokal 2 minuta pre njega.
Već se spremao da krene dalje kad su na vrata ušle 4 drugarice, od kojih je jedna učinila da vreme stane. Znate one devojke koje kad hodaju, čujete Lambadu i celo okruženje upadne u “blur” mod, e baš takva. Samo je seo. Želeo je da priđe, više nego išta, ali mu se celo to samopouzdanje lagano spustilo u petu. Pošto nije smislio ništa pametnije, platio im je račun i na njemu napisao “Call me maybe” (u stilu američkog tinejdžerskog treš filma) i ispod broj telefona jedva čitljivim rukopisom. Zadužio je konobara da objasni devojci ko je i izleteo iz lokala.
Na njegovo ogromno iznenađenje, stigla mu je poruka “Hvala na piću, jedva sam pročitala broj” i smajli. Njegovo veče je dobilo gradaciju iz dobrog u “finale Lige Šampiona”. Dopisivanje je odvelo do prvog dejta par dana kasnije, na istom mestu.
Bila je godinu dana mlađa od njega, balerina i ujedno glavna čirlidersica košarkaškog kluba Crvena Zveda, uvek je nosila skupe uske haljine i hodala je u štiklama kao da je u njima rođena. Bila je prva devojka koja ga je zbunila, pričao je sa njom kao da je pao na testu inteligencije za pekara. Na taj sveukupno po nekim merilima tragikomičan uvod, mlada balerina je dobila srčani napad u sred lokala i završili su u Urgentnom Centru. Čuvao ju je i smirivao sve vreme, poneo se kao da joj je muž, a ne udvarač u pokušaju, a sva trema je nestala u trenutku. Za kraj je dobio poljubac koji mu je tad vredeo više od svega. I tako je uplovio u prvu ozbiljnu vezu, onu koja koja se pamti i koja vas definiše i oblikuje za dalje. Zapravo, oboje su.
Sve stvari u životu koje prave razliku se ne dešavaju pažljivim planiranjem i ne postoji recept za uspeh i sreću. Naše postojanje nije algoritam, nego duša i srce. Skup bljeskova koji vas čine živim. Pratite instinkt, grešite, padnite, volite, patite, neka boli, neka košta, nek se ponovi. Priđite devojci koja vam ukrade pažnju, makar i loše, igrajte basket sa boljima od sebe dok ih ne pobedite, kad pretičete, dodajte gas. Raste se iz bola, iz grešaka, ne iz ustaljenog blagostanja. Pobednici se rađaju iz poraza.
Pogrešite baš danas, jer, četvrtak je beogradski dan i tada zna da bude blagonaklon prema hrabrima.