Bio je to tmuran martovski dana u Havani davne 1960. godine. Jedan od onih dana kad se nebo bori sa oblacima koji kao osvajačka armija nadolaze sa svim strana. Ali više od samog vremena tmuran je bio povod. Nekoliko dana ranije, francuski teretni brod, noseći tovar od 76 tona granata i municije je eksplodirao odnoseći 75 ljudskih života. Pored mirisa baruta koji gori, mirisalo je i na sabotažu.
Na sahrani se okupilo mnogo naroda. Alberto Diaz Guttierez poznatiji kao Korda, fotograf za dnevni list La Revolucion je taj dan bio na radnom zadatku. Trebao je da svojim fotografijama sa sahrane vizuelno dočara atmosferu koja je vladala. Tog dana je napravio preko stotinu fotografija, i sigurno slutio da me među njima jedna koja će ostati zapamćena za sva vremena kao najpopularnija ikad.
Čovek koga je fotografisao je tog dana stajao u masi. Tiho i gnevno. Korda ga je zabeležio u deliću sekunde, njegov pogled uprt negde u daljinu, obrve zgrčene od unutrašnjeg bola i odlučnosti. Na glavi mu beretka sa zvezdom, kosa mu se vijori na vetru, a lice mu je nepokolebljivo. Kao da gleda pravo u srce sveta i ne prihvata ono što vidi.
Korda nije shvatio da je tog dana dodirnuo besmrtnost. Fotografija nije ušla u izbor sa sutrašnje izdanje novina tako da ju je on poklonio italijanskom izdavaču Giangiacomu Feltrinelliju bez potraživanja autorskih prava. Verovatno najgora poslovna odluka u istoriji čovečanstva.
Ernesto Guevara. Argentinac. Idealista. Asmatičar. Doktor po zanimanju i revolucionar po ubeđenju. Možda komunista. Ili marksista. Antiglobalista pre nego što je svet postao istinski globalan. Jednostavno Če. Taj dan, pored mnogih drugih lica Korda je fotografijom ovekovečio i njegov lik.
Sedam godina nakon nastanka te fotografije Če Gevara je ubijen u bolivijskim planinama, u zajedničkoj akciji bolivijske vojske i američke CIA. Amerikanci, koji su ga označili kao jednog od svojih najvećih neprijatelja sigurno su želeli da pomenuta fotografija nestane. Jer upravo je ona simbolizovala njegov život. Na njoj Če nije pozirao. Nije želeo da bude slavan. Gledao je svet onakvim kakav jeste, surov, nepravedan, i odlučio da se ne povuče. Njegov pogled na toj fotografiji izaziva, budi, uznemirava. Moderno bi se reklo call to action.
Fotografija, inače poznata kao “Guerrillero Heroico”, postaje ikona. Simbol bunta. Još uvek nedosanjanog sna o nekom pravednijem društvu. Njegov lik sa te fotografije se počeo pojavljivati na majicama, zidovima, zastavama i muralima širom sveta. I dok su ga jedni slavili kao heroja slobode, drugi su ga koristili kao generički simbol mladalačkog bunta. Međutim, bez obzira na kontekst, Če je besmrtan. Ne kao osoba, već kao večni znak pitanja.
A pitanje je šta ja činim za ono u šta verujem? Ali njegov pogled ne želi izgovore, već traži put. A danas smo svi mi, priznali to ili ne, prilično izgubljeni. Žmureći tumaramo kroz život u beskonačnoj trci za nečim materijalnim. Okrenuti sami sebi i telefonima. Ideale, ako ih i imamo, manifestujemo u najbolju ruku jednim lajkom na neki video sadržaj.
Iako je fotografija postala moderna ikona, Če nije bio bezgrešan svetac. Bio je čovek, sa manama, greškama, kontroverznim odlukama. Ali u svemu što je radio bio je dosledan. Njegova smrt nije bila poraz, već pečat jedne ideje. Njegova besmrtnost je autentična, nije rođena iz propagande, već iz istinske žrtve. I to najveće moguće.
„Budite realni – tražite nemoguće“, govorio je. U tim rečima je njegova suština. On nas uči da snovi ne treba da budu manji od sveta u kome živimo, već veći. Da ne smemo da budemo ravnodušni, jer ravnodušnost ubija više nego metak. Njegov život nije poziv na nasilje, već na buđenje savesti. Na odgovornost. Na to da se uspravimo kad svi kleče.
Njegove poslednje reči su umnogome proročke. „Ako pucate, ubićete samo čoveka“. Polupismeni bolivijski vojnici ovo naravno nisu mogli da razumeju. A poruka je bila nećete ubiti ideju.
„Radije bih umro nega da živim na kolenima“. Sigurno ne treba umirati. Ali definitivno ne treba živeti na kolenima. Verujem da će baklju poneti neke nove generacije, sigurno dostojnije da je nose od nas. Jer dok god je u svetu nepravda, Če će živeti. Istina, čoveka su ubili ali je ideja večna.