Neki događaji jednostavno ne treba da se dogode. Jer kad se dogode, samo nam jasno pokažu stanje društva u kojem živimo. A to realno znamo već odavno nažalost, bar neki od nas. Nažalost. Svadba ko svadba i šta da se priča, parada pijanstva i kiča. I beše sve kao u Đoletovoj pesmi, samo što nije bila svadba, mada je ličilo. Bile su tu šatre, muzika, potoci alkohola i krupna stoka koja se lagano okreće na vatri. Ražanj ne sme da stane.
Povod ove parade ničeg smislenog je da se proslavi otvaranje nekih tridesetak kilometara nekog autoputa. Širom sveta, u takvim i sličnim sitacijama se preseče vrpca, red govorancije red poljubaca i razlaz.
Ali mi uvodimo nove standarde, takoreći inovacije. Od sad, otvaranje puta se ima obeležavati, pazi sad, svenarodnim veseljem. Kod masovo svenarodno veselje je bilo u organizaciji jedne, recimo, medijske kuće. S obzirom na to da je pomenuti autoput došao do Požege tamo se mora i veseliti.
Pošto naroda ima mnogo, samim tim i svenarodno veselje dakako se mora organizovati na nekom velikom prostoru, pa je jedino logično da to bude na fudbalskom stadionu. S obzirom na to da je neka ideja da se u Srbiji fudbalom bavi samo Zvezda, valja razmotiri ovaj biznis model da se ostali fudbalski stadioni izdaju za razne događaje iliti ivente. Svadbe, maturske večeri, rođendani, krštenja pa i daće.
Organizator je imao jedan konkretan fudbalski stadion u vidu ali su neki ljudi đubrili zemlju tik uz stadion, verovatno puka slučajnost. Bilo kako bilo, svako ko je bio na selu zna miris đubriva i zna da taj miris ne ide uz svenarodno veselje. Prinuđen, organizator nalazi drugi stadion, kojih u Požegi ima očigledno poprilično.
Odustvo osećaja nekih ljudi iznova me frapira. Jasno je da kulu šibaju vetrovi i da se bi se proslavljalo i renoviranje poljskog klozeta, ali opet. Da li je realno da se, nakon svega što nam se dogodilo pre osam meseci, pušta u rad autoput na kome bar jedan tunel nije objektivno bezbedan? I da li je moguće da se organizuje proslava, to jest svenarodno veselje, na stadionu FK Železničar koji se nalazi u blizini železničke stanice. Kakva tragična optika.
Ta stanica srećom nije rekonstruisana. Nije ni stadion. Ali je FK Železničar u dobroj mere rekonstruisan tako što posle igranja u petom rangu fudbalskog takmičenja ne igra više nigde. Tako da sad teren može da se izdaje za proslave, a na njemu mogu i da pasu krave i volovi, bar oni koji nisu završili na ražnju.
Bilo je naravno i policije na svenarodnom veselju. Ali ne da urade uviđaj onog što je delovalo kao frontalni sudar kamiona punog roštilja i šlepera užasne narodne muzike. Ne. Policija je bila tu da čuva svenarodno veselje od naroda.
Simbolika je, međutim, dosta zanimljiva u ovom slučaju. Više puta pomenuti stadion se nalazi na adresi Visibabska bb. Visibaba je zanimljiv cvet. Samonikao. Prvi kreće da još ispod snega. Čim ugledate visibabe znajte da dolazi proleće. Taj prelazak iz zime u proleće, koje upravo visibabe najavljuju, zove se smena godišnjih doba. Smena, jako interesantna reč. Visibaba se, zanimljivo, pominje još u priči o Odiseju kao bilja koja štiti od zaborava. Ovo veselje treba što pre zaboraviti, ali neke druge stvari nećemo.