Sada čitate
ZAŠTO NAM NEKI LJUDI POSTANU ZANIMLJIVI TEK KADA PRESTANU DA POKAZUJU INTERESOVANJE?

ZAŠTO NAM NEKI LJUDI POSTANU ZANIMLJIVI TEK KADA PRESTANU DA POKAZUJU INTERESOVANJE?

Dok nam neko redovno piše, predlaže viđanja i otvoreno pokazuje da mu se dopadamo, često ne osećamo ništa posebno. A onda, gotovo preko noći, poruke postanu ređe, inicijativa nestane i osoba koja nam do juče nije bila naročito zanimljiva odjednom okupira naše misli. Šta se zapravo promenilo – naša osećanja ili činjenica da više nemamo nečiju pažnju?

Moderni odnosi imaju jednu zanimljivu kontradikciju. Svi želimo sigurnost, iskrenost i emocionalnu dostupnost, a ipak nas ponekad najviše intrigiraju upravo ljudi kod kojih nismo sigurni na čemu smo.

Osoba koja jasno pokazuje zainteresovanost može nam delovati predvidivo. Međutim, kada se povuče, počinjemo da analiziramo prethodne razgovore, proveravamo telefon i pitamo se zašto više nismo predmet njenog interesovanja.

Iako nam se čini da smo iznenada razvili osećanja, psihologija nudi i drugačije objašnjenje.

NE NEDOSTAJE NAM UVEK OSOBA, VEĆ OSEĆAJ KOJI NAM JE PRUŽALA

Tuđa pažnja često funkcioniše kao potvrda naše privlačnosti i vrednosti. Kada znamo da se nekome dopadamo, taj osećaj postaje gotovo podrazumevan. Tek kada nestane, shvatamo koliko nam je prijao.

U tom trenutku može se javiti potreba da ponovo osvojimo osobu koju ranije možda nismo ni želeli.

Ne zato što smo je iznenada bolje upoznali, već zato što nam smeta pomisao da više nismo njen prvi izbor.

Ponekad ne pokušavamo da vratimo odnos, već osećaj da smo nekome bili posebni.

ZAŠTO JE NEIZVESNOST TOLIKO PRIVLAČNA?

Kada ne možemo sa sigurnošću da procenimo nečija osećanja, postoji mogućnost da ćemo o toj osobi razmišljati intenzivnije nego kada nam je sve jasno.

Neizvesnost podstiče radoznalost, a povremena pažnja može stvoriti dinamiku u kojoj stalno iščekujemo sledeću poruku, poziv ili znak zainteresovanosti.

Međutim, intenzitet takvog iščekivanja ne treba mešati sa dubinom emocija.

To što nam neko neprestano prolazi kroz misli ne znači nužno da smo zaljubljeni. Nekada samo pokušavamo da rešimo situaciju u kojoj više nemamo kontrolu.

DA LI BI NAM BILI JEDNAKO ZANIMLJIVI DA SE PONOVO VRATE?

Možda je upravo ovo najvažnije pitanje koje možemo sebi da postavimo.

Zamislite da vam osoba koja se udaljila sutra ponovo pošalje poruku, počne redovno da se javlja i jasno pokaže da želi da bude sa vama.

Da li biste i dalje osećali isto uzbuđenje? Ili bi interesovanje ponovo počelo da nestaje čim biste dobili potvrdu da je dostupna?

Odgovor može otkriti mnogo o razlici između stvarne privlačnosti i potrebe za validacijom.

Naravno, nekada tek kroz nečije odsustvo shvatimo koliko nam je ta osoba značila. Ali postoji razlika između toga da nam nedostaje nečije prisustvo i toga da nam nedostaje pažnja koju smo od te osobe dobijali.

Možda je zato jedan od najvažnijih koraka ka zdravijim odnosima da prestanemo da poistovećujemo neizvesnost sa hemijom, a emocionalnu dostupnost sa dosadom. Jer neko ne mora da postane nedostižan da bi bio vredan naše pažnje.

Početak