Kada pomislimo na mediteransku kuhinju, verovatno prvo zamišljamo maslinovo ulje, paradajz, ribu, sveže povrće i duge ručkove uz more. Ipak, iza tog gotovo filmskog prizora krije se način ishrane koji se godinama povezuje sa boljim zdravljem srca, stabilnijom telesnom težinom i kvalitetnijim starenjem. Nasuprot tome, tradicionalna ishrana na našim prostorima, koliko god bila ukusna, često obiluje zasićenim mastima, prerađenim mesom, belim brašnom i velikim količinama soli.
Naravno, nije problem u jednom bureku, ćevapima ili nedeljnom ručku kod bake. Razlika je prvenstveno u tome šta se nalazi na tanjiru svakog dana.
POVRĆE NIJE PRILOG, VEĆ OSNOVA OBROKA
U mediteranskoj ishrani povrće zauzima mnogo važnije mesto. Paradajz, tikvice, paprika, patlidžan, lisnato povrće i mahunarke često čine osnovu ručka ili večere, dok se kod nas povrće neretko svodi na salatu uz meso i krompir.
Veći unos povrća, voća, integralnih žitarica i mahunarki znači i više vlakana, vitamina, minerala i antioksidanasa, ali i duži osećaj sitosti.
MASLINOVO ULJE UMESTO ŽIVOTINJSKIH MASTI
Jedna od najvećih razlika jeste izvor masti. Mediteranska kuhinja se tradicionalno oslanja na maslinovo ulje, orašaste plodove i semenke, dok na našim prostorima češće koristimo puter, mast, punomasne mlečne proizvode i masnije komade mesa.
Maslinovo ulje bogato je mononezasićenim mastima, zbog čega se u okviru uravnotežene ishrane smatra boljim izborom za kardiovaskularno zdravlje.
MANJE PRERAĐENOG MESA, VIŠE RIBE
Slanina, kobasice, salame, čvarci i suhomesnati proizvodi duboko su ukorenjeni u našoj gastronomskoj tradiciji. Problem nastaje kada se konzumiraju gotovo svakodnevno.
Na Mediteranu se češće jede riba i morski plodovi, uz umerene količine živinskog mesa, dok crveno i prerađeno meso nije centar svakog obroka. Masna riba, poput sardine, skuše i lososa, posebno je značajna zbog omega-3 masnih kiselina.
MANJE „TEŠKIH“ OBROKA
Naš ručak lako može da uključuje hleb, meso, krompir, kajmak, salatu, a zatim i kolač. Mediteranski obroci uglavnom su jednostavniji: riba sa povrćem, pasta sa paradajzom i maslinovim uljem, velika salata sa mahunarkama ili grilovano povrće uz malo sira.
Poenta nije nužno u manjim porcijama, već u tome što tanjir ima drugačiji odnos namirnica — više biljnih sastojaka, a manje teških sosova, prženog mesa i rafinisanih ugljenih hidrata.
I NAČIN NA KOJI JEDEMO JE VAŽAN
Mediteranska ishrana zapravo nije samo lista namirnica. Deo kulture jeste i sporije jedenje, zajednički obroci, sezonske namirnice i jednostavna priprema hrane.
Zato njenu tajnu možda ne treba tražiti u jednoj „supernamirnici“. Ona je zdrava upravo zato što je čitav sistem postavljen drugačije: više povrća i ribe, kvalitetnije masti, manje industrijski prerađene hrane i manje crvenog mesa.
To, naravno, ne znači da treba da se odreknemo sarme, pečenja ili bureka. Možda samo treba da preuzmemo ono najbolje sa Mediterana: maslinovo ulje umesto teških masnoća, ribu nekoliko puta nedeljno, povrće kao glavni deo tanjira i ideju da dobar obrok ne mora da bude onaj posle kojeg nam je potreban odmor.