„Ovo je rešenje”, rekla je Malinda dok je držala u ruci dasku za WC šolju. Verovatno je Yvon imao zblanut pogled pa je nastavila: „Za materijal koji tražiš, ne upija vodu i brzo se suši”. Pričala je o materijalu kojim su bile obložene neke WC šolje u to vreme, početkom sedamdesetih. Danas sigurno svako od nas ima bar jedan komad garderobe napravljen od materijala koji je inicijalno bio korišćen kako bi se zadnjica bolje osećala dok sedi na WC šolji.
Elem, Yvon je u tom trenutku vlasnik firme Chouinard Industries koja proizvodi alat i opremu za alpinizam, kao i vlasnik male prodavnice pod imenom Patagonia, takođe specijalizovane za alpinizam i outdoor.
Ali vratimo film unazad nekih dvadesetak godina. Kao mladića, Yvona je samo zanimalo penjanje na stene i osvajanje planinskih vrhova. Osim te megastrasti, bio je izuzetno posvećen zaštiti životne sredine. Drugih interesovanja nije imao. Svaki posao koji je radio imao je za cilj da sakupi dovoljno novca za sledeću penjačku avanturu. Tokom jednog od svojih penjanja uvideo je da pijuk, koji se koristi kako bi se napravio oslonac u stenama, često puca prilikom korišćenja. S obzirom na to da je suštinski jedan od najvažnijih bezbednosnih alata za penjanje, mislio je da je neprihvatljivo da bude tako nepouzdan.
U dvorištu svojih roditelja počeo je da pravi razne prototipe pijuka, sve dok nije napravio jedan za koji je bio ubeđen da je najpouzdaniji. Ubrzo se u relativno malom krugu pasioniranih penjača pročula vest o novom unapređenom pijuku i Yvon je počeo ozbiljniju proizvodnju. Malo-pomalo, nastala je Chouinard Industries, firma koja je unapredila praktično sve alate koji se koriste prilikom penjanja na stene i alpinizma. Nakon alata, Yvon je imao opsesiju da unapredi garderobu koja se nosi prilikom penjanja. Tokom svojih avantura najčešće je nosio debeli džemper koji je, iako vrlo topao, lako upijao vodu i teško se sušio.
Zato se Yvon dao u potragu za boljim materijalom i tu se vraćamo na početak teksta.
Uvideo je da je Malinda, njegova devojka, u pravu i da materijal sa daske za WC šolje ima smisla. Pozvao je proizvođača, tada pod imenom Malden Mills, koji su bili prilično šokirani idejom, ali dovoljno raspoloženi da probaju. Nakon određenog vremena zajedničkog rada na materijalu koji je bio u jedinoj boji koju je Malden Mills imao, neka čudna nijansa plave, 1979. godine lansiran je prvi džemper za alpinizam od materijala koji je Yvon nazvao Synchilla. Džemper se pokazao kao pun pogodak među penjačima, ali je uspeo i da znatno proširi ciljnu grupu kupaca.
Malden Mills je takođe uvideo uspeh koji je Patagonia napravila pa je rešio da se brzo preorijentiše sa proizvodnje materijala za pokrivanje WC šolji na proizvodnju ovog materijala koji evidentno ima ogroman potencijal. Malden Mills je materijal nazvao Polarfleece. I ostalo je istorija.
Iako su i Patagonia i Malden Mills imali pravo da zaštite ovaj materijal, oni to nisu uradili. To je omogućilo da fleece ostane open source, što je ubrzalo razvoj ovog materijala i obezbedilo široku primenu, pogotovu u sportu. Priča o kompaniji Patagonia veoma je zanimljiva i umnogome drugačija od mnogih drugih velikih biznis priča. A što se tiče priče konkretno o fleece-u, sigurno sadrži razne poučne poruke. Jedna od njih je da možda ne sedite na WC šolji, već na nekoj sledećoj velikoj ideji. Eureka. Ili samo buć.