Narativ o Lamiji Badžak osvetljava retku doslednost u vremenu koje favorizuje formu nad sadržajem. Njena odluka da ne bira između tela i glasa, već da među njima uspostavi tihi kontinuitet, svedoči o promišljenom identitetu koji se ne zasniva na opozicijama, već na povezivanju. U njenoj muzici prepoznaje se precizan spoj savremenog popa, melanholičnih tonova i kontrolisane elektronske produkcije, dok svakodnevica otkriva potpuno drugačiju strukturu – onu u kojoj se ritam određuje brojem ponavljanja, strogošću discipline i koncentracijom koja prethodi izlasku na binu. Lamia Badžak istovremeno je prisutna u dva naizgled udaljena sveta – muzike i sporta. Kao šampionka u IBFF sport model kategoriji i izvođačica čiji glas nosi osobenu muzičku senzibilnost, ona te uloge ne koristi kao dokaz uspeha, već ih prirodno integriše u svakodnevni rad.
Njene pesme ne pretenduju da budu reprezentativne ni generacijski prepoznatljive – funkcionišu kao lične beleške, upisane u puls base linea, sa zadržanom merom distance. U razgovoru, Lamia Badžak osvetljava prolazne trenutke koji često izmiču pažnji: tišinu kao prostor unutrašnjeg mira, ritual ispijanja espressa koji nikada nije dovoljan, opsesivnu vezanost za Sardiniju kao prostor za promišljanje i upornu potrebu za preispitivanjem – bez olakšanja, do granice iscrpljenosti. Ostati veran sebi, u okruženju koje favorizuje neprestanu promenu i adaptaciju, u njenom slučaju nije stav, već praksa.
1. Zašto je dobro biti „ja“?
Dobro je biti „ja“ jer nikad ne odustajem lako, čak ni kada me umore vlastiti ciljevi. Naučila sam da snagu crpim iz malih pobjeda i da vjerujem sebi, čak i kada je put težak.
2. Kakvu kafu piješ?
Uvijek americano – veliki sam ljubitelj kafe i dan mi ne može proći bez tri ili četiri šolje. Često se našalim da se u Italiji jedino ne snalazim s njihovim minijaturnim espresso šoljicama – meni treba ona velika šolja u kojoj mogu vidjeti vlastiti odraz.
3. Kako pronalaziš i čuvaš mir?
Mir pronalazim u malim stvarima – muzici, šetnji, trenucima s dragim ljudima, ali i onda kada ostanem sama sa sobom. Čuvam ga tako što biram na šta ću trošiti svoju energiju i trudim se da je ne rasipam na ono što nije vrijedno mog vremena i emocija.
4. Šta je za tebe sloboda?
Sloboda je za mene kada mogu birati svoj put, kada me srce vodi, a mir u meni potvrdi da sam donijela pravu odluku. To je onaj osjećaj da je život zaista moj i da živim po vlastitim pravilima.
5. Šta bi volela da ljudi znaju o tebi?
Voljela bih da ljudi znaju da se iza svega krije trud, rad i puno strpljenja – ništa ne dolazi preko noći. I da, spremam nove pjesme i jedva čekam da ih podijelim!
6. Koja je poslednja knjiga koju si pročitala?
Posljednja knjiga koju sam pročitala je „Intermezzo“ Sally Rooney – priča koja me podsjetila koliko su ljudski odnosi složeni i koliko često prešutimo ono što nam je zapravo najvažnije reći.
7. Koju pesmu biraš na karaokama?
Nemam jednu „karaoke pjesmu“. Uvijek biram prema trenutku, društvu i atmosferi – volim da se prepustim i pustim glas kada osjetim da svi uživamo zajedno.
8. U kom gradu bi volela sada da šetaš?
Najradije bih sada pobjegla od gradske gužve i asfalta i šetala po bijelim pješčanim plažama Sardinije ili Caprija, uz sunce i tirkizno more. U takvom ambijentu, čak bih i onaj mali italijanski espresso prihvatila bez ikakvih primjedbi.
9. U Beogradu…
U Beogradu uvijek osjetim posebnu energiju – to je grad koji nikad ne spava, gdje su ulice pune života, muzike i trenutaka koji se spontano pretvaraju u najljepše uspomene. Tamo sam upoznala predivne ljude i stekla iskrena prijateljstva, zbog kojih mi je Beograd posebno drag.
10. Pitanje koje bi postavila sama sebi?
Kad ću konačno prestati da sve analiziram do najsitnijih detalja i jednostavno živjeti sada i ovdje, potpuno i bez zadrške?
Foto: Moshi Creative
Kostim: Mokuna