Đorđe Bukvić je modni fotograf prepoznatljiv po istančanom osećaju za estetiku, atmosferu i lepotu koja se ne zadržava samo na površini. Iako je fotografija njegova glavna forma izražavanja, njegova interesovanja sežu mnogo dalje. U razgovoru sa njim, otkrivamo kreativca koji veruje u autentičnost, mir pronalazi u malim ritualima i begu u prirodu, a život pažljivo uređuje poput pejzaža po sopstvenoj meri.

Zašto je dobro biti „ja“?
Vidim dobro u svemu, a moja vera mi daje tu moć. Okružen sam prelepim ljudima i lokacijama. Nekako kao da sam svoj „životni pejzaž“ uredio po sopstvenoj meri. Dobro je živeti tako.
Kakvu kafu piješ?
Uvek slatki espreso sa hladnim mlekom.
Kako pronalaziš i čuvaš mir?
To mi i dalje izgleda kao proces na kojem konstantno radim. Ne znam koliko je moguće baš uvek sačuvati mir u kreativnoj industriji, ali kada ti trenuci mira dođu, uglavnom ih pronalazim u malim ritualima ili jednostavno pobegnem na planinu, selo…
Šta je za tebe sloboda?
Biti autentičan i živeti po meri svog tela i duha.
Šta bi voleo da ljudi znaju o tebi?
Možda oni koji me ne poznaju ne znaju sa koliko se zapravo različitih stvari i zanimanja bavim. Spektar mojih interesovanja je veoma širok – od toga da sam studirao medicinu i završio muzičku školu do toga da sam aktivan u nekoliko marketinških timova velikih kompanija.
Koja je poslednja knjiga koju si pročitao?
„Ispovest maske“, Jukio Mišima.
Koju pesmu biraš na karaokama?
„Livin’ on a Prayer“ – Bon Jovi.
U kom gradu bi voleo sada da šetaš?
U Gštadu, u Švajcarskoj.
U Beogradu…
Beograd nikada nisam više voleo nego otkako ne živim aktivno u njemu. Volim moju Krunsku, doručak u Lovcu i večere u Maderi.
Koje pitanje bi postavio sam sebi?
Gde je tvoj dom?