Svaka velika priča mora da ima heroja i zlikovca, pa tako i ova oko prevrata u Siriji koja je rezultirala bekstvom Bašara el Asada i njegove porodice u Rusiju, omiljeno prihvatilište belosvetskih hulja. Uloge heroja i zlikovca se nekada tokom priče mogu pomešati tek kako bi zaplet bio zanimljiviji.
Bilo kako bilo, na kraju same priče uvek je prilično jasno ko je sebi namenio koju ulogu.
S jedne strane, imamo Asmu Akhras, rođenu u Londonu u porodici poreklom iz Sirije. Porodica Asme je bila dobrostojeća, otac kardiohirurg, majka bivši diplomata, pohađala je privatnu srednju školu i diplomirala na prilično prestižnom King’s Collegeu pre nego što se uputila u svet investicionog bankarstva. Karijeru je započela u investicionom delu Deutsche Bank da bi kasnije prešla u J. P. Morgan i to u timu specijalizovanom za biotehnologiju. Asmi se smešila velika karijera u finansijama i primljena je na Harvard MBA program, kada je upoznala Bašara el Asada.
I kako to biva, ljubav čini čuda.
Nakon Hafeza el Asada, Bašar postaje predsednik Sirije, a Asma napušta karijeru u finansijama i vraća se u Siriju gde postaje prva dama. Očekivanja svetske javnosti od Bašara su bila u magli, s obzirom na to da niko nije mogao da pretpostavi kako će se čovek koji je želeo da postane oftalmolog snaći u ulozi šefa države, ali su očekivanja od Asme bila ogromna. Trebalo je da bude progresivni vetar u pustinji koji bi ovu zemlju približio modernim demokratskim društvima.
I Asma je krenula s velikim entuzijazmom, baveći se humanitarnim radom i pravima žena.
Godinama je bila miljenica svetskih medija, trebalo je da 2012. ima naslovnu stranu Voguea, s naslovom „Ruža iz pustinje”, ali je tekst u poslednji čas povučen kako su počele da se šire priče o grubom gaženju ljudskih prava u Siriji.
Kako je Bašarov režim sve više postajao ogoljeno autokratski, Asma je ušla u ulogu stereotipne žene diktatora. Ne mareći za rastuće siromaštvo u Siriji, bavila se uređenjem svojih nekretnina, kupovinom skupih komada nameštaja, širenjem mreže korupcije i uvećanjem ličnog, to jest porodičnog, bogatstva. U javnosti je otvoreno podržavala svog supruga, čime se jasno stavila na stranu društva potpuno suprotnog od onog u kom je odrasla.
S druge strane, imamo Ahmeda Husseina al-Sharaa, rođenog u Saudijskoj Arabiji, u porodici koja je poreklom iz Sirije. Njegov otac je sirijski disident koji je bio večiti protivnik režima i veći deo svog života je proveo iza rešetaka. Na kraju, dobio je azil u Saudijskoj Arabiji, gde se posvetio poslu i osnovao porodicu. Negde u doba puberteta mladi Ahmed postaje fasciniran militantnim islamizmom i iskazuje želju da se priključi džihadu, svetom ratu. Priključuje se zloglasnoj Al Kaidi, gde vrlo brzo napreduje i postaje jedan od bitnijih operativaca.
U tom periodu dobija svoje ratničko ime, Abu Mohammed al-Jolani.
Dobija zadatak da se vrati u zemlju svog oca, Siriju, i da osnuje Al Kaida filijalu pod nazivom Jabhat al-Nusra. Pod njegovim vođstvom ova grupa postaje brzo jedna od najuticajnijih u Siriji. Na terenu, Abu Mohammed vidi da Bašarov režim vodi zemlju direktno u propast. Takođe uviđa da Al Kaidina taktika borbe protiv kolektivnog Zapada i nema previše smisla, te da se na lokalu mogu izvojevati mnoge vrednije pobede.
Američko rasturanje Al Kaide otvorilo je vrata za novu terorističku organizaciju Islamic State ili skraćeno IS. Abu Mohammed odbija spajanje IS i preostalih delova u ono što će kasnije postati ISIS. Menja ima svoje grupe u Jabhat Fete al-Sham i suštinski postaje nezavisan. Tokom narednih godina, njegove snage se bore u Siriji paralelno protiv Bašarove vojske i ISIS-a. Tokom borbi, njegova grupa još uvek pribegava Al Kaidinim metodama, poput bombaša-samoubica pod mantrom da cilj opravdava sredstvo.
Nakon što izlazi kao pobednik iz tih borbi, Abu Mohammed širi svoju organizaciju tako što se ujedinjuje s manjim organizacijama pod zajedničkim imenom Hayat Tahir al-Sham ili HTS. U tom trenutku preuzimaju kontrolu nad sirijskom provincijom Idlib kojom počinje da upravlja, kada ujedno i odbacuje svoje ratničko ime i ponovo postaje Ahmed. Pod njegovom upravom Idlib se razvija znatno brže nego ostatak Sirije, što Bašar teško podnosi, pokušavajući stalno da destabilizuje njegovu vlast u toj regiji. To sve vodi do otvorenog konflikta u kome, kao što je rečeno na početku, Bašar gubi vlast a Ahmed Hussein postaje de facto predsednik.
I tu je zapravo ključni obrt. Iako su im verovatno druge uloge namenjene rođenjem i odrastanjem, u nekom momentu njihovi životi su krenuli u suprotnim smerovima.
Asma, pustinjska ruža, pokazala je da apsolutna moć očigledno korumpira duh i ideale. Verovatno već sad gleda na karijeru u investicionom bankarstvu kao na jednu propuštenu životnu šansu dok je čeka život u izolaciji na nekom kraju hladne Rusije. Ahmed, škorpion, pokazao je da bez obzira na okrutno nasilje kojim je okružen i čiji je integralni deo, čovek ima sposobnost da svoj život okrene u drugom pravcu. Ne zaboravljajući zlodela koja je činio, sad ima priliku da svoju zemlju povede u neku bolju budućnost. Imaće priliku i da oseti apsolutnu moć, koja će pokazati da li će ostati Ahmed ili će se u njemu ponovo probuditi Abu Mohammed.