U Beogradu koji menja fasade i duh na svakih nekoliko meseci, postoje mesta koja se ne prilagođavaju – već opstaju. Ovaj triptih posvećen je zanatlijama koji nisu jurili trendove, već su ih, bez svesne namere, nadživeli.
Njihove radnje ne prave samo proizvode, već nasleđe koje ne podleže sezoni.
Pelivan – šećerna istorija Beograda
Osnovan davne 1851. godine, Pelivan je više od poslastičarnice. To je institucija ukusa. Na istom mestu, pod istim plafonom, generacije poručuju krempitu, bozu ili sladoled, kao da se ništa nije promenilo – i u tome je poenta. Pelivan ne pokušava da bude “retro” ili “vintage”, jer je autentičnost njegova polazna tačka. On je samo dosledan, što je danas možda i najrevolucionarnija stvar. U vremenu kad se sve menja zbog pažnje, Pelivan opstaje zbog ukusa.
Bombondžija Bosiljčić – ruke koje pamte recept
U maloj radnji kod Zelenog venca, porodica Bosiljčić pravi bombone po istom receptu još od 1936. Kalupi su od mesinga, vitrine staklene, a u vazduhu miriše vanila, mentol i detinjstvo. Dok gledate kako majstor razvlači sjajnu traku od karamelizovanog šećera, jasno je da je svaka bombona mala kapsula vremena. Tu nema automatizacije, nema marketinške priče – samo zanat koji odbija da se preda brzini. I zato je svaki komad slatkiš, ali i manifest: rukama se još uvek može stvarati čudo.
Parfimerija Sava – miris koji ne stari
Na Obilićevom vencu, iza jednostavnog izloga, skriva se svet koji se meri u kapima i tonovima. Parfimerija Sava, osnovana 1954. godine, i dalje ručno meša mirise – svaki parfem je unikat, personalizovan po želji mušterije. Unutra vreme ima drugačiji ritam: vlasnik precizno meri note bergamota, pačulija i jantara, dok klijent priča o svom karakteru. Ono što nastaje nije proizvod, već dijalog između mirisa i identiteta. U eri algoritamske personalizacije, “Sava” i dalje veruje u onu pravu, ljudsku.