Jonathan Anderson je bio zaslužan za povratak španske modne kuće Loewe iz potpunog zaborava. Do pre 10 godina, većina modnih fanatika (onih što pre svega vole shopping i tu se svako interesovanje završava), nisu ni znali za Loewe. Jonathan je doneo aspekat zabave, trenda i umetnost na jedan svež način koji je godinama potpuno zatihnuo u modi. Jedna sam od onih koja govori da su 90-te bile poslednja dobra era u modi, ali Anderson je dokazao da ova industrija i dalje poseduje umetnički duh i nije puki kapitalizam.
No, Jonathan Anderson se ove sezone primirio. Preskočio je prikazivanje kolekcije za jesen/zimu 2025. Njegov brend nije bio na rasporedu Londonske nedelje mode, dok je Loewe već izostao sa muške nedelje u januaru. Umesto revije, Loewe će 10. marta u Parizu predstaviti kolekciju kroz prezentaciju.
Njegovo odsustvo otvara pitanje – koji dizajneri bi jednog dana mogli dostići njegov nivo?
Jonathanova prva pasija bila je gluma, međutim nakon što se kao tinejdžer preselio za Ameriku, otkrio je kostimografiju. Njegove rane kolekcije već su bile primećene: Tim Blanks je čak izjavio kako je njegov dizajn pomeren ali inteligentan. Ono što ga je od starta izdvojilo iz mase bilo je unošenje konteksta u sam dizajn. Bez priče, povezujuće niti ili kako god želeli da nazovemo “temu” koja objedinjuje kolekciju, to više nije kolekcija, postaje samo hrpa nabacane garderobe.
Ono što ga je izdvojilo je takođe bila neutaljena ambicija i samopouzdanje, nešto što modni insajderi tvde da su videli kod dizajnera kao što su Kim Jones i Maximillian Daves. Jer, prvo pravilo velikog uspeha je da vam talenat nije dovoljan.
Ali, da li su se vremena promenila?
Da li je nekada bilo lakše uspeti u ovom poslu? Bez socijalnih mreža, postati popularan (aka viralan) zahtevalo je vreme i trud. Iako je taj aspekat sada olakšan, konkurencija je nikada veća.
Danas je važno da se dizajneri samo-promovišu, ali i da budu otvoreni za nove načine poslovanja. Proizvod koji vizuelno privuče pažnju na društvenim mrežama je bitan, kao i onaj koji se može brzo da se proizvede i proda. Stari modni kalendar gubi na značaju, što je negde olakšavajuća stvar. A sve više dizajnera prodaje svoje komade na e-commerce platformama u specifičnijim serijama koje nisu previše sezonske.
Ono što je poguralo Jonathana Andersona na velika vrata, bila je prilika koja je data jednom mladom i neafirmisanom dizajneru. Da biste imali šanse da dođete na takvu poziciju danas, morate da budete ili etablirani dizajner ili (očigledno) reper. Šalu na stranu, kreativna direkcija sve manje ide u ruke kreativnim ljudima, a sve više onima koji mogu da stvore clout.
Čini se da više nije ni pitanje talenta, već davanje šansi da se mladi talenti pokažu. Craig Green, Ottoligner, Knwls, Charles Jeffrey kao i Martine Rose su samo neka od imena koja bi mogla da oblikuju budućnost mode. Ključ je u pružanju platforme za kreativnost i inovaciju, omogućujući mladim dizajnerima da pokažu svoj rad i donesu novu perspektivu.
Dakle, ako se pitate da li je Jonathan Anderson jedini i nezamenljiv, sigurno nije. Pomak ka otvorenosti prema novim talentima mogao bi da otvori prostor za veću raznovrsnost i kreativnost u modnoj industriji. Možda bismo ponovo mogli da doživimo period kada se moda stvara iz strasti prema umetnosti, a ne isključivo u cilju finansijske dobiti.