Godina je 2014. Deltan Dallangol je državni tužilac u Brazilu zadužen za borbu protiv korupcije. Po karakteru idealista, s diplomom Harvarda, vratio se u svoju zemlju kako bi pomogao da povrati ono što je davno izgubila. Pravdu. Od kolega s terena dobija učestale podatke da u gradu Kuritiba brojne auto-perionice, ali i mnoge druge male radnje beleže neverovatne promete na dnevnom nivou. Isključivo se vrše plaćanja kešom, što za takve biznise i nije neobično. Iako je sebe zamišljao kako ruši mnogo veće ribe, instinkt mu je rekao da treba malo dublje ispitati dešavanja u Kuritibi.
Detaljnija istraga jedne od auto-perionica jasno je ukazala da je ona paravan za pranje novca. U Brazilu u tom periodu ništa neobično. Ali neke informacije su vodile ka onom što je Deltan želeo, veće ribe. Na osnovu dovoljne količine indicija oformljen je tim koji je trebalo da vodi ovu istragu, koja je dobila naziv „Auto-perionica”. Vrlo brzo su podaci otkrili jedan krak onoga što će kasnije postati jasno da je kriminalna hobotnica. A srce te hobotnice bio je „Petrobras”, brazilska državna naftna kompanija. Perjanica brazilskog ekonomskog nacionalizma.
Iako je, naravno, postojalo mnogo varijacija na temu, šema je bila vrlo jednostavna u biti. I dobro poznata na ovim prostorima. „Petrobras” je u dogovoru s privatnim građevinskim kompanijama ugovarao razne investicione radove po naduvanim cenama. Građevinske kompanije su morale da u kešu vrate 3 do 5 posto direktorima u „Petrobrasu” i za to su koristili posrednike. Direktori „Petrobrasa” su dobijeni keš, pored ličnog bogaćenja, naravno, koristili za finansiranje političara i političkih stranaka kako bi ih oni održavali na pozicijama u državnoj kompaniji. Finansirali su manje-više sve partije, i leve i desne, mada najviše Radničku partiju.
Ovaj kriminalni perpetuum mobile je funkcionisao sigurno duže od 15 godina.
Samo su se eventualno menjali igrači. Igra je uvek bila ista. Kako je istraga išla sve dublje, pojavljivala su se nova imena. Sve veće i veće ribe. Deltan i njegov tim su prve optužnice podigli protiv posrednika u ovoj šemi, od kojih je većina bila vrlo motivisana da sklopi nagodbu s tužilaštvom tako što će svojim svedočenjima inkriminisati svoje saučesnike. I tako su redom bili optuženi suštinski svi direktor „Petrobrasa”, a bilo je dosta dokaza i protiv mnogih senatora, prethodnog predsednika zemlje, kao i bliskih saradnika aktuelne predsednice Brazila.
Ustanovili su neke ključne tokove novca uz saradnju organa drugih zemalja, pre svega SAD i Švajcarske. Optužnice su bile spremne, ali se znalo da će tokom suđenja biti materijala da se podignu i neke nove. Trebalo je naći sudiju spremnog da proguta ovakav slučaj. A to je bio Sergio Moro, još jedan idealista u pravosudnom sistemu. I najveći šou u istoriji Brazila je mogao da počne. Sam proces dugo je trajao, kako zbog svoje kompleksnosti tako i zbog visokog profila optuženika. Slučaj je otkrio pljačku nezapamćenih razmera, koja je procenjena na oko 20 milijardi dolara u totalu.
Proces je imao duboke implikacije za politički sistem u Brazilu. Predsednica Dilma Rousseff je opozvana u senatu nakon što je otkriveno da je njen šef kabineta umešan. Prethodni predsednik, Lula da Silva, blizak partijski saradnik Dilme Rousseff u Radničkoj partiji, osuđen je na 12 godina zatvora. Osuđeni su mnogi direktori „Petrobrasa”, četiri najveće građevinske kompanije u Brazilu, kao i mnogi senatori.
Država je uspela da povrati od osuđenika skoro milijardu dolara, od čega je jedan bivši direktor „Petrobrasa” vratio skoro 100 miliona dolara sa svog računa u Švajcarskoj. „Petrobras” je u odvojenom procesu uspeo da povrati 227 miliona dolara. Firme koje su umešane u skandal, uključujući „Petrobras”, dobile su značajne finansijske kazne.
Naravno da ovaj slučaj nije u potpunosti eliminisao korupciju u Brazilu, ali je poslao jasnu poruku šta može da se desi čak i najuticajnijim političkim i poslovnim autoritetima. Zanimljivo je da se za nas često govorilo, iako totalno bez uporišta, da smo u fudbalu evropski Brazilci. Kažem bez osnova jer sve što oni jesu mi nismo. Ali zato možda ćemo biti evropski Brazilci u nekim drugim oblastima. Jer, u fudbalu i sambi nemamo šanse.