Analitičari imaju običaj da kažu da u modnoj industriji postoje dva tipa kompanija koje se mogu smatrati uspešnim: one koje su fokusirane na brend i one koje su fokusirane na poslovni model. I svi se slažu da najbolji poslovni model u modnoj industriji ima kompanija koja je osnovana davne 1975 u malom gradu La Korunja u Španiji.
Istorija kaže da je Amanasio Ortega bio krojač. Počeo je tako što je šio, pre svega haljine, ali i ostale odevne predmete. Vremenom se usmerio na košulje, ali je radio po porudžbini. Legenda kaže daje mu je u jednom trenutku otkazana velika porudžbina pa je Amanasio bio prinuđena da nađe način da proda proizvedene košulje i što se kaže – unovči lager. I tu je došao na ideju da otvori radnju, što bi naši rekli butik. Radnja je trebalo da se zove Zorba po čuvenom filmu. Ali, u La Korunji je neki čudom već postojala radnja sa tim imenom. Nije jasno što je navelo Amanasia da promeni ime i zašto je baš izabrao novo. Bez obzira na to, ostalo je istorija. Rodila se Zara.
Narednih dvadeset godina su obeleženi konstantnim rastom.
Zara se širi i otvara prodavnice širom Evrope, što je dovelo do osnivanja holding kompanije Industria de Diseno Textil ili skraćeno Inditex. Lansiraju se novi brendovi, prvo Pull & Bear, pa Massimo Dutti, pa na kraju Bershka. Sve je kompletiralo akvizicijom brenda Stradivarius. Neverovatan rast je doveo do potrebe da ova privatna kompanija izađe na berzu u formi IPO kako bi došla do kapitala neophodnog za dalje širenje. Sav uspeh nije promenio Amansia. Ostao je veoma skroman i povučen, iako je već u tom periodu bio jedan od najbogatijih ljudi u Evropi. Vreme za IPO je došlo 2001. godine, ali su investicione banke bile skeptične s obzirom na to da nije postojala nijedna zvanična fotografija Amanasia. Ali i to je prevaziđeno tako što je Amanasio pristao da se slika, i sve prepreke za IPO su otklonjene.
Posle IPO-a Inditex nastavlja svoj rast.
U godinama koje slede otvarali su dnevno jednu prodavnicu u proseku što je dovelo do prisustva u preko 150 zemalja na svetu. Pored toga, Inditex je uspeo da prođe gotovo neokrnjen kroz krize i promene u poslovnom okruženju. Velika finansijska kriza 2008. godine je trebalo ozbiljno da uzdrma Inditex. Kao prvo, cela modna industrija je pretrpela ogromne gubitke, mnoge firme su se tokom tih godina i ugasile. Kao drugo, najveću prodaju Intidex je ostvarivao u Španiji, koja je bila jedna od najgore pogođenih zemalja krizom. Međutim, Inditex je kroz krizu izašao još jači.
Jedna od glavnih komparativnih prednosti jeste njihov model rada i lanac snabdevanja. Naime, u modnoj industriji je dizajni za novu sezonu tipično šalju šest meseci unapred, i onda šalju proizvođačima mahom u Aziji. Inditexov model se zove proximity sourcing, što znači da su se opredelili da proizvode u zemljama koje su bliže Španiji, tačnije La Korunji, gde se nalazi centralni magacin.
To im je omogućilo da ne žure sa slanjem novih dizajna već da mogu da sačekaju i bolje procene koji će biti trendovi za narednu sezonu.
Vremenom u došli do toga da je vreme od dizajna do robe na policama ispod 20 dana, što je za sve konkurentne nezamislivo. Ta fleksibilnost im je omogućila da manje greše u proceni trendova što je direktno povezano za procentom kolekcije koja mora da ide na popust. U modnoj industriji neki standard je da 25-30% kolekcije mora da se proda kroz popust što ima negativan efekat na profitabilnost. Inditexov model je omogući da njima ovaj procena padne ispod 15%.
Zanimljivo je da iako su suštinski u fast fashion biznisu, Inditex nigde ne žuri. Sam pogled na njihov Bord direktora, gde sede ljudi koji su u proseku 34 godine u kompaniji, jasno pokazuje da preferiraju stabilnost i dugoročan pristup. Kao primer možemo da uzmemo ecommrce. Intidex je sa svojim flaship brendom Zara bio jedan od poslednjih koji je došao na tu žurku. Ali kad su došli, to je bilo u velikom stilu. Besprekorno logistički postavljena operacija upakovana u sjajan tehnički okvir odmah je postala best-in-class u modnoj industriji.
Tokom godina Inditex je izdržao nalete mnogih konkurenata i vremenom postao najuspešnija modna kompanija – gledano iz ugla ukupnih prihoda. Najaktuelniji konkurent je kinesko-američko ecommerce čudovište Shein, koji poput Temua nemilice troši dolare u akviziciji tržišta. Njihov model je daleko od Inditexovog modela stabilnog rasta i redovnog isplaćivanja dividendi svojim akcionarima. Niko ne može da proceni dokle će Shein moći da investira u tržište, tj. koliko su duboki džepovi vlasnika. Ali jedno je sigurno, bez obzira što je centar mode u Milanu, njen najlepši cvet živi u La Korunji. I deluje da će tako da ostane još dugo.