Legenda kaže da je 2018. poslednja bezbrižna godina, barem što se našeg grada, Beograda tiče.
Bilo jednom na brdovitom Vračaru…
Naš protagonista, Mihajlo, ili jednostavnije Mixa, bio je lud spoj nespojivog, egocentrični beogradski lokal patriota koji je tada promovisao najdublje misli, filozofije i kapiranje sveta, a živeo je najpovršniji život punim gasom i na očigled svih, pola čovek – pola amplituda, bio je u stanju da izadje do lokalnog vračarskog bara LaMartine-a sa 5 prosečnih plata u džepu i da do 3 ujutru traži od budućeg kuma 1000 dinara za taxi. Voleo je lepe žene koje znaju da igraju, Andy Garciu u filmu “Šta sve možeš u Denveru kad si mrtav”, dobrog protivnika u PES-u, vrhunsku muziku svih žanrova, sadržajne ljude i duge noći. Mrzeo je sebe posle tih dugih noći i jutara. Malo ljudi ga je volelo zbog toga što jeste, puno ga je želelo pored sebe zbog svega što “donosi” sa sobom kad uđe u prostoriju, ljudi bez sadržaja su crpeli i “uvozili” njegov.
Budući kum, Disk Džokej iz Valjeva, jednostavnog imena koji je poprilično opisivao i njegov karakter, Vuk. Bio je tih godina pretalentovani DJ, veliki zavodnik, ali tihi, nenametljivi. Šmeker i gospodin laganog duha, kao lako slušljiva pesma za svačije uši u svakom trenutku. Bio je čovek sa kojim ste mogli da podelite najveću tugu i doživite najveću radost trenutka. Iako rodom iz Valjeva, bio je veći Beograd od velike većine lokalnih “građana” sa ovdašnjom krštenicom. Nije se plašio frke, nije prećutkivao nikome ništa, ali nije ni propuštao uživanja u svemu…
Najmisteriozniji od svih ljudi iz tog vremena i prostora, Dušan. Čovek bi se lako prevario i zamenio ga za “civila”, iako je bio najdalje od toga što postoji. Sam je sebe nazivao “profesionalni završavač stvari po gradu” i to je dosta toga objašnjavalo. Vozio je auto srednje klase, nosio je na sebi stvari koje nisu nikad upadale u oči, a mogao je da vam završi sve od para za stan do kradenog televizora po ceni 4 kile krompira u jednom danu. Imao je još tada ženu i dete, najočigledniji OCD koji ste ikad susreli, spolja gledano najnormalniji život od svih, a iznutra samo najbolje kontrolisanu tamu. Mogao je da bude narodni poslanik, ili šef kartela, ne biste znali to pa sve da ste mu prvi komšija.
Još jedan nadasve poseban tip, te godine jedva izašao iz puberteta, ali nekako se uvek uklapao u starijoj ekipi, što zbog prevelike želje da brzo odraste, što zbog realnog vanserijskog kapaciteta, Saša. Bio je dečko koji je znao da se zaljubi u konobaricu u lokalu koji ih je sve spajao, LaMartine-u, kupi joj satove i kola u vrednosti od pola celog tog lokala i u isto vreme zezne drugara za par stotina eura i nestane. Ali, dok je bio prisustan, bio je baš prisutan. Voleo je “high-end” skupe i brendirane stvari, ali pasionirano, ne površno, uvek zaljubljen u jednu devojku do kraja, ljubitelj svih vrsta opuštanja i opijata, EKV-a i Haustora, Rolex satova, Dipont upaljača i Chesterfield nameštaja. Mozak mu je radio kao Kasparovu, zarađivao je novac na svim tada poznatim i nepoznatim vrstama online i regularnih prevara i hakerisanjem. Bio je posebna sorta, neuhvatljivog duha koji se nikad nije smirio… i neće!
Mihajlov drugi kum, Ivan, možda najčistija i najbolja osoba koju ikad imate čast da sretnete, jedan od onih ljudi koji propusti pešake van pešačkog, prevede slepu baku preko ulice, uvek za sve pomogne, pamti samo lepe stvari i sve loše u njegovom životu je usmerio ka unutra, vidno večito zamišljen i na nekom drugom mestu, tada aktivan ljubitelj kraft piva, društvenih igara, dobre muzike i u stalnoj potrazi za srodnom dušom koja bi trebalo da deli ista interesovanja i izgleda kao ruska balerina koja po mogućstvu ne živi dalje od Crvenog Krsta.
Svaka ekipa mora da ima svoju slabu tačku, to vam je obično onaj koji se sa svima uvek smeje i koji je sa svima privremeno dobar, dok mu to odgovara. U ovoj priči je to bio lik po imenu Danilo, ime koje se danas ne izgovara, kao Voldemort iz Hari Potera. Bio je definicija đavola iz filma Đavolji Advokat, pospešivao je sve loše u ljudima, uvlačio im se neprimetno pod kožu, igrao “custom made” ulogu po kroju svakoga od navedenih da dobije ono što želi, neprimetno i pritajeno spletkarenjima i manipulacijama razdvajajući sve ljude oko sebe, te sad već daleke 2018. još ni izbliza ne odavajući svoje motive i ciljeve. Uspevao je da vam se uvuče u porodice i najbližu okolinu neprimetno, a kobno po sve. Svakako najteža lekcija svih kojima je uspeo da se približi. U suštini, klasičan lokalni smrad i vaćaroš, samo većeg apetita.
Prva dama Alphonse De LaMartine-a, te čuvene gradske relikvije iz decenije 2010 – 2020, bila je po svim parametrima Đurđa, jedna od najupečatljivijih devojaka iz celog života tada i dalje mladog Mixe. Izgledala je kao Grace Kelly, verzija 2.0, bila je u ranim dvadestim, rodbinski vezana za vlasničku strukturu lokala, a opet dovoljno skromna i normalna, “pala” je na stihove Balaševića, iskrenost i jednu čašicu tekile previše. Imala je pogled koji seče lubenice, osmeh iz “Orbit” reklame i strast Latino Amerikanke. Bila je tu kratko, ali je njemu ostavila impakt za buduća dva života. Jedna od štihova, onih koje se ne zaboravljaju.
Istina je da ste vi presek vaših najbližih ljudi u tom trenutku, oni su zajedno sa vašom izabranicom/izabranikom vaša lična karta. Retki su tu da budu za ceo život, neki su lekcija, a najveća većina njih samo dobra ili loša uspomena. Imate dva tipa karaktera, oni koji časte celu kafanu i oni koji ne plate ništa i sutradan kupe nove patike. Svi oni vas svi oblikuju u verziju sebe koju sad vidite u ogledalu, tako da, volite, grešite, ljubite, padajte, ustajte, stvarajte uspomene.
Živeli, Čuburo, bolje te našli!