Šta ako bi tegovi mogli da budu lepši? Pitanje koje je postavio litvanski umetnik Augustas Serapinas dobilo je spektakularan odgovor u formi interaktivne instalacije koja je postala viralna tema na društvenim mrežama. U pitanju je teretana u kojoj se umesto gvozdenih ploča dižu gipsani odlivci klasičnih skulptura.
Viralni snimak prikazuje gotovo nadrealnu scenu: prostor moderne galerije sa visokim plafonima pretvoren je u potpuno funkcionalan fitnes centar. Ljudi u sportskoj opremi rade čučnjeve, dižu tegove na benču i koriste sprave za vežbanje, ali umesto standardnih diskova od livenog gvožđa, opremu opterećuju bele gipsane biste, torza i fragmenti antičkih statua. Istovremeno, drugi posetioci sede za štafelajima i crtaju prizore ispred sebe, beležeći jedinstveni spoj fizičkog napora i klasične estetike. Scena je precizno režiran trenutak u kojem se brišu granice između sportiste, umetnika, modela i posmatrača.

Od ateljea do benč klupe
Ono što na prvi pogled deluje kao konceptualni video za društvene mreže zapravo je stvarna i interaktivna izložba pod nazivom “Physical Culture” (Fizička kultura), postavljena u galeriji Notingem Kontemporari. Umetnik Augustas Serapinas, inspirisan svojim klasičnim likovnim obrazovanjem, preispituje paralelu između discipline i ponavljanja neophodnih kako u umetničkom ateljeu, tako i u teretani. Njegov rad istražuje kako su oba sveta, na svoj način, posvećena kultu tela i potrazi za idealnom formom.
Instalacija poziva publiku da aktivno učestvuje. Posetioci mogu da koriste unikatnu opremu za vežbanje ili da se pridruže časovima crtanja. Tegovi nisu samo nasumične skulpture; među njima su replike poznatih dela poput Majklanđelovog Davida i Apolona Belvederskog, ali i rekonstrukcije Serapinasovih studentskih radova. Sam naziv dela na litvanskom, Kūno kultūra, ima dvojako značenje koje se odnosi i na “fizičko vaspitanje” i na širi kulturni sistem oblikovanja tela, čiji koreni sežu sve do antičke Grčke.
“Dobici su doslovno estetski”
Objava je, očekivano, izazvala lavinu reakcija koje se kreću od čistog oduševljenja do praktičnih pitanja. Komentari poput “Najestetičniji gym setup ikada!” i “Najbolje od oba sveta” dominiraju, dok drugi duhovito primećuju: “Tvoj bogati, nezaposleni prijatelj u sredu popodne”. Jedan korisnik je maštovito dodao: “Biću tamo i dizati Zevsa na benču”.
Naravno, bilo je i onih koji su se zapitali o funkcionalnosti, sa ključnim pitanjem: “Ali… kako postepeno dodaješ težinu?”. Ipak, čini se da je većina razumela poentu, što najbolje sažima komentar “Dobici su estetski, doslovno”.
Na kraju, instalacija Augustasa Serapinasa uspeva u nečemu mnogo većem od puke estetizacije prostora za vežbanje. Ona pretvara rutinski odlazak u teretanu u javni performans i poziva na razmišljanje o savremenoj kulturi tela, disciplini i idealima lepote koji nas prate vekovima. To nije samo trening, već dijalog između prošlosti i sadašnjosti, postavljen tamo gde se najmanje očekuje – između benč klupe i umetničkog platna.