Spektakl Vogue World u Milanu doneo je neočekivani susret visoke mode i tehnologije, ali je umesto očekivanog oduševljenja izazvao talas kolutaja očima. U centru pažnje našao se jedan plesni robot i, što je mnogo važnije, ledeni izrazi lica modnih velikana koji su postali jedina adekvatna reakcija na ovaj performans.
Spektakl koji je promašio temu?
Tokom nedavnog izdanja događaja Vogue World u srcu Milana, organizatori su odlučili da jednu od najlepših galerija u gradu pretvore u podijum za robote. Ali da li je to uopšte realno očekivanje od publike koja decenijama slavi vrhunsko zanatstvo? Prisutni su brzo prepoznali apsurd situacije, a narativ koji se spontano nametnuo precizno sumira atmosferu cele večeri: u svetu punom Vogue robota, izaberite da budete Miuccia ili Alessandro.
Na snimku vidimo robota koji nezgrapno pleše u grandioznom prostoru ispod lučnih plafona, dok elita industrije sedi sa obe strane. Pravi narativni materijal, međutim, nije sama mašina, već reakcija modnog establišmenta. Kamera se zaustavlja na ženi sa plavom kosom, dizajnerki Miucciji Pradi, čiji strogi, ravnodušni izraz lica šalje jasnu poruku. Odmah zatim, vidimo i Alessandra Michelea pod zelenim kačketom, podjednako nezainteresovanog. Taj precizno zabeležen trenutak govori sve, poručujući da je ovakav performans besmislen i da ikone industrije ne žele da budu deo njega.
Kolektivna opsesija autentičnošću
Prisustvo robota i veštačke inteligencije u modi nije potpuna novost. Od kultne revije Alexandera McQueena iz 1999. godine, kada su robotske ruke oslikavale haljinu modela, tehnologija je često flertovala sa modom. Ipak, današnja modna elita prepoznaje razliku između umetničke vizije i čistog trika za privlačenje pažnje. Ovakav wearability-first pristup, koji to u svojoj suštini zapravo nije, izazvao je opšte razočaranje. Oslanjajući se na sociologa Georga Simmela, koji ističe da je moda ogledalo i vizuelni prevod duha vremena, ovakav potez magazina deluje potpuno anahrono.
Sam performans je više podsećao na privatnu i zamornu zabavu umesto na proslavu milanskog društvenog života. Nametnula se jednostavna konstatacija da niko ne želi da gleda robote koji napola plešu kada postoje stvarni ljudi koji to rade neuporedivo bolje. Bilo je prisutnih koji su prizor nazvali zastrašujućim, dovodeći u pitanje uredničke odluke koje stoje iza kreiranja ovakvog sadržaja.
Objektivno gledano, pokušaj da se tehnološki trend silom integriše u prostor koji slavi ljudsku kreativnost i statement komade rezultirao je potpunim nerazumevanjem publike. Hladna, diskretna sofisticiranost kojom su Miuccia Prada i Alessandro Michele ignorisali ovaj spektakl ostaje verovatno najpismeniji modni potez čitave večeri.