Nekada je bilo dovoljno da se pojaviš na ekranu i svi znaju ko si. Silhouette, frizura, stav – to je bila ikoničnost. Marilyn. Bowie. Prince. Kate Moss. Ljudi koji su nosili sebe kao koncept. Danas? Sve zvezde izgledaju kao da ih je dizajnirao isti filter. I sve brendove spaja ista boja bež.
Pitanje je jednostavno, ali bolno tačno: Da li je era prepoznatljivosti zauvek nestala?
Uniformisan svet “ličnosti”
Paradoks današnjeg doba je što svi imaju lični stil, ali niko više nema lice. Instagram je izjednačio proporcije, TikTok izraze, a brendovi vizualni identitet. Zvezde su postale “relatable”, a moda “nosiva”. Sve što je nekada bilo ekstremno, sada je komercijalno. We wanted authenticity – and got algorithmic sameness.
Gledamo beskrajne varijacije istog: Y2K remix, “clean girl”, “old money”, “quiet luxury”. Estetika postoji, ali bez oštrine, bez disonance, bez one vrste greške koja rađa stil. Kao da svi pokušavamo da izgledamo „prepoznatljivo“, ali smo se negde usput izgubili u prevodu.
Kad je stil postao format
U prošlom veku, stil je bio produžetak karaktera. Danas, on je forma sadržaja. Ne nosimo odeću zato što izražava nešto, već zato što komunicira algoritmu. Outfit postaje “engagement”, a ne stav.
Moda je, možda više nego ikad, izgubila funkciju identiteta. Brendovi kopiraju jedni druge jer tržište to traži; a tržište, paradoksalno, traži “autentičnost”. Svet se pretvorio u moodboard, a na moodboardu niko ne može da bude originalan.
Šta znači biti ikona 2025. godine?
Možda je “ikona” postala previše teška reč za današnji ritam. U vremenu u kom sve traje 24 sata, ni prepoznatljivost ne može duže da opstane. Ali to ne znači da je nema, samo se preselila. Nove ikone ne dolaze s crvenog tepiha, već iz međuprostora: Chloë Sevigny, Gabbriette, Hunter Schafer, Tilda Swinton – lica koja ne pokušavaju da budu “relevantna”, već neponovljiva. Njihov stil nije estetika, već doslednost haosu u sebi.
Kult individualnosti kao čin otpora
Možda je upravo u vremenu uniformisanosti najradikalniji čin – ostati svoj. Biti ikoničan danas ne znači biti savršen, već postojati mimo formule. Greška je nova prepoznatljivost. Autentičnost je postala luksuz koji ne možeš kupiti, jer ga niko ne može kopirati. Biti nezaboravan u doba beskrajnog skrolovanja znači jedno: da ne prolaziš kroz ekran, već da ostaneš u mislima.
Post-ikonično doba
Možda više ne postoje “ikone” u klasičnom smislu, ali postoji potreba za njima.
Svet je gladan identiteta koji ne pokušava da se dopadne svima. Jer posle svih “trend cycles” i “aesthetic cores”, jedina prava estetika je – biti neponovljiv. A to, u 2025, zvuči gotovo subverzivno.