Sada čitate
Stan Smith u srcu pariskog komunizma: dizajn u zgradi Oskara Niemeyera

Stan Smith u srcu pariskog komunizma: dizajn u zgradi Oskara Niemeyera

Adidas Stan Smith odavno pripada ovoj drugoj kategoriji. Model lansiran 1960-ih kao teniska silueta, a 1971. preimenovan po američkom teniseru Stanu Smithu, danas je deo stalne postavke Muzeja moderne umetnosti u Njujorku (MoMA) kao primer industrijskog dizajna. Minimalna forma, perforirane tri linije umesto klasičnih traka i zelena peta – to je gotovo arhetip čistog, funkcionalnog dizajna.

Zato je izbor lokacije za nedavni događaj bio sve samo ne slučajan.

Adidas je Stan Smith event organizovao u zgradi nekadašnjeg sedišta Francuske komunističke partije u Parizu – Espace Niemeyer, arhitektonskom remek-delu koje je projektovao brazilski modernista Oscar Niemeyer. Završena 1980. godine, ova zgrada je jedno od retkih Niemeyerovih ostvarenja u Evropi i prepoznatljiva je po organskim linijama, talasastom plafonu i futurističkoj, gotovo svemirskoj sali za sastanke.

I tu dolazimo do genijalne simbolike.

Stan Smith je jedan od retkih modela patika koji je postao univerzalni dizajnerski objekat – bez agresivnog brendinga, bez viška detalja, sa jasnom funkcijom i prepoznatljivom zelenom akcentnom bojom. Niemeyerova arhitektura, iako monumentalna, funkcioniše po istom principu: čiste forme, snažan identitet i upotreba zelene u enterijeru kao deo vizuelnog jezika prostora.

Dva “objekta dizajna” koja snažno koriste zelenu boju – jedan u koži i gumi, drugi u betonu i čeliku.

Stan Smith je pritom model koji je kroz decenije reinterpretiran od strane modnih autoriteta: Raf Simons je 2013. dao minimalistički, tipografski potpisanu verziju; Phoebe Philo ga je nosila gotovo kao uniformu tokom svog Céline perioda, čime je patiku uvela u savremeni luksuzni diskurs; niz dizajnera i umetnika ga je redizajnirao bez narušavanja njegove suštine. To je silueta koja podnosi reinterpretaciju jer je osnovni dizajn gotovo savršen.

Organizovati događaj za takvu patiku u zgradi koja je sama po sebi manifest modernizma – to je promišljena odluka. Nije to samo lokacija. To je dijalog između industrijskog dizajna i arhitekture, između sporta i ideologije, između forme i identiteta.

Početak