Većina vas koji upravo čitaju ovaj tekst rođeno je u doba dot com buma. Što znači da možda niste odrasli sa kompjuterima, a ako jeste, slabo ste ih koristili u vašim ranim danima. O internetu da ne pričamo. Bio je tek u svojim začecima – a vidite nas danas. Bilo da ste u vašim 40-im, 30-im ili ranim 20-im, doživeli ste vrtoglave promene i uz njih ste se i sami menjali. Život se doista menja, očigledno sve brže i brže. Koliko u protekloj godini, veštačka inteligencija (hej, ChatGPT, you bestie) postala je naš najpouzdaniji saveznik.
Pored tehnoloških promena koje su naočigled svih, vrlo jasne i vidljive, postoji veliki broj onih o kojima ni ne razmišljamo na dnevnom nivou. Možda najbitnija – jeste medicina. Kako nauka i tehnologija napreduju, perspektiva života do 100 godina – i mnogo dalje – više nije izuzetak, već očekivanje. Duži život postaje sve češća realnost koja će oblikovati način na koji živimo, radimo, trošimo i starimo.
U 2020. godini, širom sveta živelo 573.473 stogodišnjaka. Do 2050. godine, taj broj se predviđa da će preći 3,2 miliona, a do kraja veka, skoro 18 miliona ljudi. Duži život zahtevaće duboke promene sistema. Finansijske strukture će morati da se regulišu, rad će biti redefinisan zbog dužine životnog veka a životna sredina će (nadamo se) biti u fokusu, kako bi planeta podnela prenaseljenost. Zvuči zastrašujuće? Da, ali je i realnost koja nas uskoro čeka.
Duži život – nova pravila igre
Kako će se menjati ekonomija? Starija demografija biće ta koja “drži” bogatstvo. S obzirom da se već danas živi aktivnije i zdravije, ekonomski uticaj ove grupe biće veliki. Verujemo u pretpostavku da mladost uvek upravlja kulturom. Što je donekle istina. Ali ako starije grupe poseduju najveći deo kapitala, kako će se luksuzna industrija menjati? Prema čijem ukusu će se proizvoditi i ko će biti bitnija ciljna grupa? Ako su aspirativni kupci nekada bili pokretači tržišta, da li će biti potisnuti u korist starije, bogate elite?
Tradicionalno – školovali smo se do ranih 20-ih a radili do sredine 60-ih. Duži životni vek će promeniti ovaj sistem, jer stvarnost pokazuje da veoma malo ljudi ima finansijske uslove da bude u penziji 40 godina. Dok se očekuje da vlade nastave sa podizanjem starosnih granica za penzije, stručnjaci predviđaju da će dugovečnost značiti da ćemo ravnomernije rasporediti slobodno vreme kroz život. Ljudi će raditi i zarađivati duže, ali će češće praviti pauze. Pauze zvuče idealno, ali kako će to izgledati u praksi? Da li ćemo sve više menjati poslove i životne pozive, učiti nove veštine? Ili ni tad neće biti dovoljno mesta za sve nas zbog veštačke inteligencije?
I na kraju, dolazimo do pitanja ekologije. Računanje uticaja dužeg životnog veka na životnu sredinu nije lak zadatak i prevazilazi granice lepote i mode. Kako živimo duže, predviđa se da će pritisak na zemljište rasti, da će pitka voda postati izazov, da će se neizbežno pojaviti sukobi oko resursa, dok ćemo imati sve manje ekoloških sistema koji mogu da ublaže te promene. Možda ćemo živeti duže, ali ćemo živeti znatno neudobnije.
Minimalizam za kraj
Rešenje je zapravo neočekivano jednostavno – bićemo prinuđeni da trošimo manje. Mnogo manje. Moraćemo da prepoznamo trenutak kada nam je nešto dovoljno i tu da se zaustavimo. Jer ako želimo da zaista živimo duže i bolje, načini na koje smo živeli do sad neće biti pametan izbor za našu dugovečnost.