U univerzumu Daniela Roseberryja, kreativnog direktora kuće Schiaparelli, moda nikada nije samo odeća. Ona je pozornica za neočekivano, dijalog sa istorijom umetnosti i, pre svega, slavlje nadrealnog. Njegove kolekcije su često kulturni događaji koji pomeraju granice onoga što moda može biti. Sećamo se haljina sa lavljim glavama, pozlaćenih pluća koja su krasila grudi Belle Hadid u Kanu, ili zlatnih ukrasa koji su postali signature brenda.
I taman kada pomislimo da smo videli sve, Roseberry nas ponovo iznenadi. Na reviji za proleće/leto 2026, održanoj u pariskom Centru Pompidou pre njegovog zatvaranja radi renoviranja, pažnju nisu privukle samo skulpturalne siluete inspirisane Brankuzijem, već jedan detalj koji je doslovno zasijao u mraku. Govorimo o nakitu napravljenom od – himalajske soli.
Od minerala do dragulja
Da, dobro ste pročitali. Komadi himalajske soli, materijal koji obično srećemo u prodavnicama zdrave hrane ili kao ambijentalne lampe za kuću, transformisani su u haute couture nakit. Roseberry je uzeo ovaj skromni, zemaljski mineral i uz pomoć ugrađenih LED svetala udahnuo mu život, pretvarajući ga u svetleće ogrlice i minđuše koje su bacale toplu, narandžasto-ružičastu svetlost na kožu modela.
Ovaj potez je suština Schiaparelli filozofije – uzimanje nečeg običnog i njegovo uzdizanje na nivo izvanrednog. To je alhemija u svom najčistijem obliku. So, koja ima dugu istoriju simboličkog značenja – kao konzervans, kao sredstvo pročišćenja, kao esencijalni element života – sada je dobila i estetsku dimenziju luksuza.
Svetlost, senka i forma
Svetleći nakit je bio ključni deo narativa kolekcije. U mračnom prostoru Centra Pompidou, ovi komadi su delovali gotovo vanzemaljski, stvarajući dramatičan kontrast sa odećom. Skulpturalne siluete, naglašena ramena, asimetrični volani i krojevi inspirisani Dalijevim „pocepanim” haljinama iz arhive kuće, dobili su novu dimenziju u dijalogu sa mekom, treperavom svetlošću soli. Bio je to performans svetlosti i senke, igre između čvrste forme i eteričnog sjaja.
Roseberry je ovim potezom još jednom dokazao da je majstor kontrasta: skromni mineral naspram visoke mode; prirodni materijal naspram tehnologije; drevna simbolika naspram futurističkog izraza.
Moda kao prostor za… čuđenje?
Da li ćemo nositi svetleći nakit od soli? Verovatno ne u ovom obliku. Ali, poenta Schiaparelli kreacija nikada nije bila u pukoj nosivosti. Njihova svrha je da nas podsete da moda može biti više od odeće – da može biti prostor za čuđenje, za igru, za preispitivanje granica lepog i mogućeg.
U svetu prezasićenom trendovima koji se smenjuju svetlosnom brzinom, Roseberry nas poziva da zastanemo i zapitamo se: šta ako moda može biti magija? Šta ako najobičniji materijali mogu postati najpoželjniji objekti?