Badnji dan i posna trpeza obično prizovu iste slike: pasulj, riba, salata od kupusa, kompot. Lepa tradicija, ali čini se da je vreme da se malo osveži — bez gubitka smisla, samo sa više mašte. Posno ne znači bledo i „zamensko“, već prilika da se iz jednostavnih sastojaka napravi nešto što izgleda kao Pinterest-board i miriše na kuću.
Novija posna kuhinja igra na tri karte: sezonalno, toplo i neočekivano. Dakle, manje industrijskih posnih margarina i „lažne“ verzije svega, a više povrća, orašastih plodova, maslinovog ulja, citrusnih aroma i tekstura koje prave razliku. Trpeza odmah dobije visinu kada se misli i o kontrastu: hrskavo i kremasto, toplo i sveže, tradicionalno i moderno za istim stolom.
Umesto klasičnih predjela — pečene bundeve sa tahinijem i prženim lešnicima, brusketi sa kremom od belog pasulja i karamelizovanog luka ili salata od komorača i narandže koja bukvalno miriše na zimu. Sve je jednostavno, ali izgleda kao da ste imali mali catering tim u kuhinji.
Glavno jelo može da ode dalje od „riba ili ništa“. Pečene šape karfiola sa soja-sosom i medom (ili agavinim sirupom), rižoto od šampinjona sa maslinovim uljem i limunovom korom ili punjene paprike sa kinoom i suvim grožđem — to su jela koja su posna, a niko za stolom ne broji šta u njima „nedostaje“. Tu je i stari favorit u chic verziji: pasulj iz rerne sa ruzmarinom i dimljenom paprikom, serviran u malim keramičkim posudama, jer prezentacija je pola priče.
Dezert? Da, može i bez mleka i jaja, i da izgleda kao sa naslovne strane. Čokoladni mousse od avokada i kakaa sa morskom solju, kolačići od oraha i urmi ili kolač od jabuka sa bademima i cimetom. Plus čaj od pomorandžine kore i karanfilića — mala zimska magija u šolji.
A „tajni sastojak“ moderne posne trpeze je atmosfera. Sveće, lanaeni stolnjak, grančice četinara, masline u malim činijama, nešto rustično, nešto sjajno. Nema razmetanja, samo toplina koja se vidi. Posno onda prestaje da bude ograničenje i postaje estetika.
Ove godine, umesto pitanja „šta smemo da jedemo“, lepše je pitati se: kako da posni sto izgleda kao mali ritual pažnje? Odgovor je u tome da se ne bojimo da probamo novo — a suština tradicije svakako ostaje na stolu.