U svetu gde moda na velikom platnu često balansira između sterilne istorijske tačnosti i preterane stilizacije, Miyako Bellizzi se pojavila kao glasnogovornica novog, „hiper-realističnog“ pristupa. Ove godine, njena prva nominacija za Oskara za kostimografiju u filmu Marty Supreme nije samo priznanje za jedan projekat, već potvrda decenijskog rada kojim je redefinisala kako film „izgleda“.
Ako niste čuli njeno ime, sigurno ste videli njen rad. Ona je žena koja je Roberta Pattinsona obukla u kultnu crvenu jaknu u filmu Good Time i koja je Adama Sandlera pretvorila u nezaboravnog Howieja Ratnera sa kanarinac-žutom polo majicom u Uncut Gems.
Od buntovništva do holivudskog vrha
Miyako Bellizzi nije tipična kostimografkinja koja je završila pozorišne akademije. Rođena u San Francisku, u porodici japansko-italijanskog porekla, prve lekcije o tkaninama dobila je od bake Japanke koja ju je naučila da šije. Njen put je išao preko modnih redakcija kultnih magazina kao što su Details i Vice.
„U Vice-u su imali foto-žurnalistički pristup modi, što mi je otvorilo oči za to kako odeća priča priču o ljudima sa margine“, izjavila je Bellizzi. Taj osećaj za „ulicu“ i autentičnost postao je njen zaštitni znak kada je počela saradnju sa braćom Safdie, režiserima koji su poznati po svom sirovom, dokumentarističkom stilu.
Magija detalja u filmu „Marty Supreme“
Njen najnoviji i najambiciozniji projekat do sada, Marty Supreme, u kojem glavne uloge tumače Timothée Chalamet i Gwyneth Paltrow, postavio je nove standarde za A24 produkciju. Radnja smeštena u 1952. godinu zahtevala je više od puke kupovine vintage odeće.
Za potrebe ovog filma, Bellizzi i njen tim od 20 krojača izradili su skoro polovinu od 3.500 kostima od nule. Svaki komad je ručno obrađivan, prljan i namerno oštećivan kako bi dobio „iznošen“ izgled. Lik Kay Stone (Paltrow) počinje u prigušenim crno-belim tonovima, da bi kroz susret sa Martyjevom energijom njena garderoba procvetala u crvenu boju (poput upečatljive haljine sa ogrtačem).
Za Chalameta je kreirala odela inspirisana 40-im godinama: preširoka, sa naglašenim ramenima, kako bi dočarala mladića koji pokušava da „izglumi“ muškost i uspeh.
Čuvarka autentičnosti
Ono što Bellizzi izdvaja od drugih je njena pažnja posvećena statistima. U njenim filmovima, svaka osoba u pozadini ima svoju modnu istoriju. Sarađujući sa Jennifer Venditti (direktorkom kastinga), ona kreira svetove koji pulsiraju životom.
Njen rad nije samo estetika; to je psihologija. Ona razume da „dobar dan za kosu i odeću“ menja ljudsku emociju. Svojim japansko-italijanskim nasleđem i iskustvom tradicionalnog japanskog plesa (Kabuki), ona unosi nivo discipline i rituala u proces oblačenja glumaca koji se retko sreće.
Nova generacija kostimografa
Kao jedna od retkih kostimografkinja azijskog porekla nominovanih za Oskara u poslednjih nekoliko decenija, Miyako Bellizzi postaje simbol nove generacije umetnika koji ruše granice između visoke mode, ulične subkulture i filmske umetnosti.
Bez obzira na to da li radi na niskobudžetnom nezavisnom filmu ili na najskupljem projektu kuće A24, njena filozofija ostaje ista: odeća mora da ima dušu. I upravo zato, sledeći put kada vidite lik na ekranu i pomislite „ovo izgleda stvarno“, velika je šansa da iza toga stoji Miyako Bellizzi.