Ukoliko i vi imate Pinterest board sa idejama za uređenje enterijera ili pratite barem jednu home decor stranicu na Instagramu, velika je verovatnoća da ste primetili promenu u igri dekorisanja enterijera. Godinama su status centralnog dekorativnog objekta u dnevnoj sobi držale biljke, zatim vaze neobičnih oblika, pa čak i pažljivo odabrane coffee table knjige. Naš izbor ukrasa došao je pod lupu javnosti otkako su Instagram i Zoom sastanci pretvorili naše domove u javne pozornice.
Ali, za 2024. i 2025. godinu, pravila su se promenila. Titulu najpoželjnijeg komada, onog koji suptilno komunicira dobar ukus i poznavanje trendova, preuzela je – lampa. Kako je jedan suštinski funkcionalan predmet postao novi statusni simbol?
Promena paradigme – od osvetljenja do atmosfere
Da bismo razumeli uspon lampe (koliko god i sama formulacija bizarno zvučala), moramo razumeti promenu u filozofiji osvetljenja. Dugo smo živeli u prostorima definisanim jednim, centralnim i često agresivnim izvorom svetlosti sa plafona. Njegova svrha je bila isključivo praktična: da osvetli prostoriju. Međutim, savremeni pristup enterijeru teži nečemu mnogo suptilnijem – stvaranju atmosfere.
Ideja „slojevitog osvetljenja” postala je ključna. Umesto jednog, sada koristimo više izvora svetlosti – podne, zidne i, pre svega, stone lampe – kako bismo stvorili dubinu, toplinu i osećaj doma. U tom kontekstu, tehnološka inovacija je odigrala presudnu ulogu. Pojava bežičnih, prenosivih i USB punjivih lampi oslobodila je svetlost od tiranije utičnice. Lampa je odjednom mogla da se nađe u mračnom uglu police, na sredini trpezarijskog stola, pa čak i u bašti ili kupatilu. Postala je fleksibilan, modularan objekat, a time i savršen poligon za dizajnersku igru.
Lampa kao skulptura
Paralelno sa funkcionalnom evolucijom, dogodila se i estetska. Kao svojevrsni protivotrov godinama dominacije svedenog minimalizma, u enterijere se vratio maksimalizam, ali u skulpturalnoj formi. Dizajneri su počeli da tretiraju lampe ne kao aparate, već kao skulpture.
Tako danas svedočimo popularnosti organskih, biomorfnih oblika koji kao da su živi – poput lustera inspirisanih cvetovima banane dizajnera Avrama Rusua. Švajcarska dizajnerka Carmen D’Apollonio stvara keramičke lampe koje se „tope, rastežu i savijaju kao da su animirane”. Ove lampe nisu tu samo da bi osvetlile; one su tu da budu primećene, da unesu ličnost, humor i umetničku vrednost u prostor. Trend retro oblika, poput pečurka-lampi iz 1970-ih koje je proslavio Verner Panton, dodatno potvrđuje da je oblik postao podjednako važan kao i svetlost koju emituje.
Svetlost kao umetnost
Konačni korak u evoluciji lampe bio je njen ulazak u svet visoke umetnosti. Prestižna londonska galerija Sadie Coles HQ nedavno je postavila izložbu „Shine On”, gde su izložene lampe koje su kreirali konceptualni umetnici poput Sarah Lucas. Iako zlatni falusni lusteri možda neće naći put do naših domova, izložba je postavila ključno pitanje: gde je granica između dizajna i umetnosti?
Kako je sama galeristkinja Sadie Coles izjavila: „Lampe imaju suštinsku funkciju, koju umetnost, moglo bi se reći, nema. Ali one, poput stolica i stolova, mogu biti figurativne, zamene za telo. Mogu se kretati od barokne dekoracije do puritanskog minimalizma.” Upravo ta sposobnost da budu i funkcionalne i konceptualne, i lepe i subverzivne, čini ih fascinantnim medijem za umetnike.
Na kraju, odgovor na pitanje sa početka je jasan. Lampa je postala novi statusni simbol jer je prevazišla svoju osnovnu svrhu. Ona više nije samo predmet koji osvetljava, već komad koji kreira atmosferu, skulptura koja unosi dinamiku i umetničko delo koje provocira. U vizuelno zasićenom svetu, posedovanje lampe sa pričom, karakterom i dizajnerskim pedigreom postalo je najsuptilniji, ali i najmoćniji način da se iskaže lični stil.