Kada je Quentin Tarantino odlučio da kreira film “Kill Bill”, započeo je analizu bogate filmske baštine Azije, pretačući njene najmoćnije vizuelne i narativne impulse u sopstvenu, beskompromisnu viziju. Njegov prepoznatljiv vizuelni stil, eksplozivna montaža i intenzivne scene borbe oslanjaju se na remek-dela japanske i kineske kinematografije, čiji se uticaj ne ogleda samo u atmosferi već i u srži same priče. Ovo su filmovi koji su oblikovali DNK kultnog serijala.
Sanjuro (1962.) – Akira Kurosawa
Kurosawin “Sanjuro” je majstorska škola kinetičkog pripovedanja. Tarantino u njegovim preciznim borbama mačevima, kompoziciji kadrova i lucidnoj karakterizaciji pronalazi polazište za “Kill Bill”. Kultna scena sakaćenja ruke Sofie Fatale u prvom delu serijala gotovo je preslikana iz ovog Kurosawinog remek-dela, što na kraju dana ipak je predstavlja puko preuzimanje već promišljenu reinterpretaciju klasične samurajske poetike u savremenom ključu.
The Big Boss (1971.) – Lo Wei
Bruce Lee u filmu “The Big Boss” redefiniše akcionu koreografiju, a Tarantino tu energiju direktno prevodi u visceralni haos obračuna The Bride i Crazy 88 u prostorijama House of Blue Leaves. Scene u kojima se Lee suprotstavlja desetinama protivnika nose isti ritmički naboj, isti osećaj neizbežne sudbine i savršenog baleta nasilja. Ova paralela nije slučajna – to je Tarantinov način da oda priznanje Leejevoj neukrotivoj harizmi i fizičkoj ekspresivnosti.
Female Convict Scorpion: Jailhouse 41 (1972.) – Shunya Ito
Osveta u filmovima Shunye Itoa nije narativni motiv – to je egistencijalna nužnost. The Bride i Nami dele istu goruću odlučnost, istu beskompromisnu potrebu da isprave nepravdu sopstvenim rukama. Bill kao arhetipsko oličenje zla odjekuje u likovima moćnika koji u filmu “Female Convict Scorpion” kontrolišu svet iz senke, ne sluteći da će im njihov sistem uskoro eksplodirati pred očima.
Sex and Fury (1973.) – Norifumi Suzuki
Ako postoji scena koja vizuelno i emocionalno rezonuje s filmom “Kill Bill”, to je borba Reiko Ike u “Sex and Fury”. Tarantino preuzima snoviti prizor nagog tela koje pleše kroz krv i sneg transformišući ga u vrhunac estetizovanog nasilja u duelu između The Bride i O-Ren Ishii. Ova scena je poetski čin preživljavanja i pobede kroz čistu snagu volje i promišljeno kontrolisanu agresiju.
Lady Snowblood (1973.) – Toshiya Fujita
Ovaj film je temeljni predložak za kreiranja serijala “Kill bill”. Priča o ženi koja metodično proganja i eliminiše one koji su uništili njen život praktično je nacrt za Tarantinovu protagonistkinju. Vizuelni identitet, koreografija borbi, pa čak i struktura narativa nose dubok pečat Lady Snowblood, čineći ovaj film najvažnijim kamenčićem u mozaiku koji je postao na kraju postao jedno od najboljih Tarantinovih ostvarenja.