Ako je neko sasvim slučajno nabasao na Instagram profil brenda John Lobb i primetio da prate isključivo Hermès, sasvim razumljivo bi se zapitao šta se tu zapravo dešava.
Deluje kao čudan marketinški izbor, skoro pa ekscentričan. Ali zapravo, iza toga stoji jedna istorijska i u modnim krugovima dobro poznata, mada široj publici iznenađujuće retko naglašena činjenica – Hermès je vlasnik John Lobb-a još od 1976. godine.
Ovo partnerstvo je dugo funkcionisalo u diskreciji, bez velike pompe, što je donekle i deo estetike oba brenda. Hermès nikada nije insistirao na agresivnom isticanju vlasništva, a John Lobb, kao tradicionalna kuća po meri, više je govorio kroz zanat, nego kroz marketing.
Ima li neke razlike između dve strane ovog novčića?
Kada se povuče paralela između ova dva brenda, otvara se zanimljivo pitanje – kako John Lobb stoji u poređenju sa Hermès-om kada je reč o cenama, kvalitetu i percepciji luksuza? Na prvi pogled, razlika u cenovnim rangovima deluje zbunjujuće. Iako oba pripadaju istom ultra-luks segmentu, Lobb cipele obično koštaju manje od Hermès modela.
To ne govori o slabijem kvalitetu, baš naprotiv: John Lobb je specijalizovana kuća posvećena isključivo obući, dok Hermès nosi teret celokupnog brenda – od marama i kožne galanterije do torbi koje su postale globalni statusni simbol. Kod Lobb-a se luksuz meri zanatstvom, ne logotipom, i to ga prirodno smešta u drugačiji odnos cene i prestiža.
Kvalitet, međutim, ne trpi nijedan kompromis. John Lobb se decenijama smatra jednim od stubova klasičnog obućarskog majstorstva, pogotovo u domenima ručne izrade i personalizovane obuće. U mnogim modnim krugovima čak postoji nepisano pravilo da se Lobb kupuje „for life“, a ne samo za sezonu. I upravo tu se otvara dilema koja intrigira nove kupce: ako su kvalitet i tradicija neupitni, zbog čega brend nije masovno popularan?
Odgovor se krije u njegovoj filozofiji. John Lobb nikada nije težio širokoj prepoznatljivosti niti proizvodnji koja se oslanja na trendove. Njihov stil je do te mere suptilan da je prava definicija „quiet luxury“ estetike, mnogo pre nego što je ovaj termin postao globalno popularan. Publici koja želi vidljive brendirane simbole, John Lobb nikada nije bio prvi izbor – ali sada, u eri kada se tržište sve više okreće autentičnim, tihim, dugotrajnim vrednostima, situacija počinje da se menja.
Društvene mreže takođe igraju zanimljivu ulogu u njihovom ponovnom otkrivanju. Bez obzira na to što brend sam po sebi ne forsira digitalnu prisutnost, javnost sve češće dolazi u kontakt sa njihovom istorijom, zanatom i vezom sa Hermès-om. Novi talas ljubitelja luksuza, koji traži edukaciju i kontekst, počinje da prepoznaje da se iza jedne jednostavne Instagram „follow“ liste krije mnogo dublja priča.
Postavlja se logično pitanje: da li John Lobb sada stoji na pragu šire popularizacije? Možda ne u masovnom smislu – njihova esencija nije u trendu već u trajnosti – ali svakako ulaze u fokus jedne nove, informisanije publike.
Možda je ovo trenutak u kome se moda ponovo vraća svojim korenima – majstorima koji stoje iza svakog boda i šava. A John Lobb, decenijama u senci, sada je sasvim spreman da zasvetli, iako to nikada nije glasno tražio.