Sada čitate
Kako sam prestala da ignorišem sopstveno telo

Kako sam prestala da ignorišem sopstveno telo

O samodisciplini, savremenom ritmu i ulozi tehnologije u ličnoj strukturi

Bavim se modnim novinarstvom i to je odavno poznata sintagma koju ističem i onda kada to ni najmanje nije bitno. Pratim tržište koje se svakodnevno menja, analiziram pokrete velikih modnih kuća poput kakvih kulturoloških izjava. Moda, u tom smislu, za mene nije samo estetika, ona je oblik ponašanja, pa i ogledalo savremenog socijeteta. Znate onu teoriju Georgea Taylora koji tvrdi da se dužina ženskih suknji menja u skladu sa ekonomskim ciklusima? Prema toj ideji, u periodima ekonomske ekspanzije suknje se skraćuju, dok se u vremenima recesije porubi spuštaju.

Dani počinju informacijama i završavaju se nepročitanim beleškama. Svaki trenutak je produženje rada: u prevozu, na sastanku, na snimanju, između dva vremenska okvira. U toj dinamici, sposobnost da budem ukorenjena u sopstvenom iskustvu postaje sve tanja. Sve je pokret, odluka, signal. Rutina, u klasičnom smislu, postaje izuzetak. Telo reaguje, ali njegova reakcija ostaje potisnuta, izvan fokusa. Ne iz nemara, već iz strukture samog sistema u kojem se rad odvija.

U tom zatezanju između spoljnog ritma i unutrašnje tišine, vratila sam se Michelu Foucaultu. Njegovo razumevanje biomoći, moći koja se ostvaruje kroz samoposmatranje i disciplinu, delovalo je kao misaoni okvir koji odgovara savremenom trenutku. Foucault piše o načinu na koji se moć u modernom društvu ne ispoljava represijom, već suptilnim usmeravanjem. Telo postaje tačka upravljanja: – meri se, prati, oblikuje kroz svakodnevne navike. Ali upravo tu se otvara prostor za drugačije čitanje. Ako je moć postala decentralizovana, ako više ne dolazi spolja, možda i briga o sebi više nije čin povlačenja, već promišljenog delanja.

Šta se dešava kada se ti mehanizmi ne koriste kako bi nas neko kontrolisao, već da bismo se vratili sebi? Da li se samonadzor tada pretvara u oblik slobode?

U tom okviru počela sam da uvodim promene kao reakciju na jednu tihu, upornu napetost u telu. Prvi gest bio je konkretan – kupila sam yoga met. Svi koji me dobro poznaju, pomisliće da sam ovaj deo “izmislila” radi ilustrovanja tematskog okvira. Međutim, ono što sam želela da učinim, bez nekog velikog plana, jeste da fizički označim prostor u kojem se dan neće meriti “zadacima”. Pilates mi je bio prirodan izbor, forma kretanja koja nije napadna, ali traži potpunu prisutnost. Telo se ne forsira, već organizuje. Svaki pokret ima jasnu logiku, a pažnja više nije usmerena ka učinku, već ka poziciji u prostoru. I znate šta još? Počela sam da ustajem i da ležem u isto vreme. Svaki dan. Besomučno sam slušala o važnosti bioritma, o ideji da telo funkcioniše u ciklusima i da stabilan raspored sna, budnosti i odmora omogućava jasnije upravljanje energijom tokom dana.

Drugi gest je bio radikalan – odlučila sam da isprobam Huawei Watch Fit 4 Pro pametni sat, jer mi je uz sve gorepomenute promene bilo važno da uvedem oblik objektivnog zapisa. U moj “novopečeni” sistem ušao je bez mnogo pompe kao instrument koji beleži već postojeće obrasce. Njegova svrha nije da sugeriše, već da registruje. Puls, stres, kvalitet sna – infromacije koje ne oblikuju moje navike, ali ih svakako čine jasnijim. Tehnologija u ovom smislu za mene ne predstavlja motivacioni alat, već misaoni instrument. Produžetak pažnje, ne njen nužni korektor.

U jednom trenutku, prestala sam da pravim razliku između onoga što radim za telo i onoga što radim za um. Počela sam da obeležavam obrasce, ne iz potrebe da ih kontrolišem, već da ih razumem. U tom procesu, Huawei Watch Fit 4 Pro se pokazao kao pouzdana alatka. Ono što me je posebno privuklo jeste nova aplikacija Health Insights, prvi put dostupna na ovom modelu. Nema dramaturgije: samo precizne informacije o tome kako spavam, kako dišem, koliko se zadržavam u stanju napetosti. Sve ono što inače ne primećujem, ali što se, u zbiru, akumulira. Zahvaljujući Health+ članstvu koje je tri meseca besplatno kada kupite sat, počela sam da koristim i vođene vežbe. Bez unapred postavljenih ciljeva. Nekad samo otvorim aplikaciju između dva članka ili uveče kada mi je (baš) teško da zaspim. Kratke sesije disanja, treninzi istezanja koji traju deset minuta, planovi koji ne zahtevaju reorganizaciju dana. Sve to mi pomaže da pravim razliku između preopterećenosti i običnog umora.

Naravno, moj odnos prema kretanju ostaje intuitivan, više vezan za svakodnevni balans nego za sportski učinak. Ali za one koji traže više, za koje telo nije samo prisutno, već aktivno i precizno vođeno, sat otvara sasvim drugačiji set mogućnosti. Huawei Watch Fit 4 Pro nudi niz režima namenjenih korisnicima koji vežbanju pristupaju sistematično. Od trčanja i vožnje bicikla do plivanja, joge i planinskih uspona – aktivnosti se prepoznaju automatski, a svaki segment se prati detaljno. Dvopojasni GNSS sistem obezbeđuje pouzdano mapiranje rute, čak i u urbanim sredinama gde signali umeju da zavaraju. Za one koji vode precizne dnevnike treninga, svi podaci se organizuju kroz Huawei Health aplikaciju – ritam, opterećenje, faze oporavka.

Lagana, ali otporna konstrukcija od titanijuma i safirnog stakla podrazumeva pouzdanost i u zahtevnijim uslovima. Na terenu, offline mape i navigacija olakšavaju orijentaciju, dok dodatni senzori omogućavaju detaljnu biomehaničku analizu – od kontakta stopala s tlom do vertikalnih oscilacija. Sat podržava i specijalizovane sportove – plivanje na otvorenom, ronjenje do 40 metara, pa čak i golf, sa pristupom hiljadama mapa terena. Sve to bez potrebe za povezivanjem dodatnih uređaja. I što je možda najvažnije, baterija traje danima.

Michel Foucault je oblikovanje sopstvenog života opisivao kao estetsku praksu, ne kao projekat efikasnosti, već kao čin pažljivog usmeravanja pogleda. Ne život koji se optimizuje, već koji se promišljeno komponuje. Moj izazov, samim tim, nije imao formu poboljšanja, nije bio plan, već pokušaj da vratim konture onome što je postalo razlivene ivice dana. Da formu ne tražim u spoljnim strukturama, već u načinu na koji opažam sebe. U toj potrazi, tehnologija ne nastupa kao sredstvo nadzora. Njeno mesto nije izvan mene, već u podršci unutrašnjoj orijentaciji. Huawei Watch Fit 4 Pro pametni sat nije neposredno promenio moj ritam, ali ga jeste učinio čitljivijim. A, u vremenu kada je pažnja fragmentisana kao nikada pre, upravo ta jasnoća može otvoriti put novom odnosu prema sebi.

Početak