Florence Welch se vraća na scenu nakon tri godine tišine sa singlom i najavom šestog studijskog albuma “Everybody Scream”, čiji izlazak je zakazan za 31. oktobar 2025. Ovaj projekat nije samo nastavak njene karijere, već istraživanje granica pop muzike kao medija introspektivne i kolektivne transformacije. Pesma i spot funkcionišu kao zvučni i vizuelni ritual, u kojem lično iskustvo postaje univerzalni simbol oslobađanja.
Naslovna pesma “Everybody Scream“ gradi se kroz orkestralnu slojevitost i disonantne harmonije koje stvaraju osećaj nagomilanog pritiska. Snažni ritmovi i horovi nisu dekorativni elementi; oni služe kao katalizatori emotivne ekspresije. Welch ovde koristi glas kao oružje – njegov intenzitet reflektuje psihičku borbu i proces oslobađanja. Spot koji je režirala Autumn de Wilde dodatno produbljuje ovu simboliku: folklorni horor, motivi veštičarenja i pojava Marka Bowena iz IDLES-a sugerišu sukob i koegzistenciju moći i ranjivosti.
Konceptualni okvir albuma
Album će sadržati 12 pesama, uz četiri chamber versions u deluxe izdanju, što ukazuje na ambiciju da se “Everybody Scream” posmatra kao koherentan umetnički čin, a ne zbir pojedinačnih singlova. Tematski, album istražuje mistiku, smrt, starenje, partnerstvo i duhovno oslobađanje – kontinuitet u odnosu na prethodne radove Florence Welch, ali sa jasnijim naglaskom na ritualno iskustvo. Oporavak od hitne operacije tokom „Dance Fever“ turneje oblikovao je njen kreativni fokus: ranjivost i trauma postaju pokretači, a ne prepreke, za umetnički izraz.
Datum izlaska nije slučajan. “Everybody Scream” koristi elemente folklornog horora da bi artikulisao univerzalni osećaj anksioznosti i kolektivnog oslobađanja. Teaseri i spotovi – Florence u crvenoj haljini, kopanje rupe, vrištanje – nisu puka teatralnost. Oni funkcionišu kao vizuelni ekvivalent zvučnog rituala, u kojem publika prepoznaje i reflektuje sopstvene emotivne blokade.
Florence Welch u ovom projektu potvrđuje svoju ulogu jedne od retkih pop umetnica koja koristi mainstream formu za sofisticiranu ekspresiju. “Everybody Scream” nije zabava; to je muzika koja transformiše, koja postavlja pitanje o prirodi ranjivosti, oslobađanju i kolektivnom iskustvu traume. Singl i album funkcionišu kao ritualni medij: umetnički proizvod u kojem individualno postaje kolektivno, a lična ranjivost prelazi u simboličku snagu. Ovim projektom, Florence potvrđuje da pop muzika može biti alat intelektualnog i emotivnog angažmana, a ne samo komercijalna forma – istovremeno istražujući i transformišući savremenu kulturnu percepciju umetnika, žanra i publike.