Ovogodišnja 77. dodela Emmy nagrada u Los Anđelesu potvrdila je obrasce koje američka televizijska industrija godinama reproducira – slavljenje nekoliko „sigurnih“ favorita, uz pokušaje da se održi privid raznovrsnosti i inovativnosti. Iako su serije The Pitt, Severance i The Studio ponovile svoje uspehe i postale okosnica ceremonije, ostaje pitanje da li su Emmy nagrade još uvek merilo umetničkog rizika ili samo ogledalo industrijskih kalkulacija.
Najveći pobednik večeri bila je serija The Studio, koja je osvojila istorijski broj nagrada u kategorijama komedije, uključujući i nagradu za glavnog glumca (Seth Rogen). Slično se može reći za Severance, koja je sa 27 nominacija već u startu bila osigurana kao ključni igrač, dok je The Pitt odneo titulu najbolje dramske serije. U kategoriji limitirane serije dominirala je Adolescence, donoseći priznanja mladim glumačkim imenima, poput Owena Coopera – najmlađeg dobitnika u svojoj kategoriji do sada.
Međutim, iza sjaja i glamura ostaju neugodna pitanja.
Emmy nagrade se poslednjih godina suočavaju s padom gledanosti i ozbiljnim izazovom u održavanju relevantnosti u epohi striming servisa, kada publika retko prati jednu seriju kolektivno. Ovogodišnja dodela potvrdila je da nagrade i dalje favorizuju produkcijski najjače projekte sa velikih platformi, dok manji, inovativniji naslovi ostaju na margini. Kritičari primećuju da, iako je došlo do širenja spektra u pogledu godina i generacija nagrađenih, sama selekcija i dalje ide ka onome što je „sigurno“ i globalno komercijalno. Adolescence jeste donela svežinu kroz mlade glumce, ali se strukturalno oslanja na dobro poznate narative koje publika lako prepoznaje i prihvata.
Ceremonija je, po svemu sudeći, bila više potvrda statusa nego otvaranje prostora za radikalne promene. Emmy nagrade, nekada shvatane kao prestižni znak kvaliteta, sve više postaju industrijski ritual – spektakl koji slavi ono što već ima tržišnu moć, dok se kreativni rizici i eksperimenti prepuštaju festivalskim i nezavisnim krugovima. Pitanje koje ostaje otvoreno glasi: da li će Emmy uopšte moći da opstane kao relevantan kulturni reper, ili će se pretvoriti u još jedan od formata koji se gleda zbog crvenog tepiha, a ne zbog umetničke težine nagrađenih dela?