Vest o mogućem spajanju Adidasa i Pume ponovo je uzburkala tržište sportske opreme, vraćajući u fokus jedno od najpoznatijih industrijskih rivalstava koje traje gotovo osam decenija. Iako su oba brenda rođena iz iste porodične radionice u nemačkom Herzogenaurachu, ideja da bi se ponovo našla pod istim krovom danas zvuči i kao poslovna nužnost i kao istorijski paradoks.
Glavni povod za ovakve spekulacije leži u ozbiljnim finansijskim izazovima sa kojima se suočava Puma. Vrednost deonica kompanije pala je za više od 50%, dok su najavljeni i gubici u 2025. godini. Rast troškova, poremećaji u lancima snabdevanja i visoke carine dodatno su opteretili bilans, a menadžment je pokrenuo program restrukturiranja koji uključuje zatvaranje pojedinih maloprodajnih objekata i smanjenje troškova poslovanja.
Na ovu situaciju reagovali su i investitori. Roy Adams, suosnivač investicione kompanije Metronuclear i jedan od akcionara Pume, izjavio je da se brend nalazi u „vanrednom stanju“ i da bi spajanje sa Adidasom moglo biti najbolja opcija ukoliko trenutni menadžment ne pronađe izlaz iz krize. Njegove reči bile su dovoljne da izazovu skok vrednosti akcija Pume, što pokazuje koliko je tržište osetljivo na samu ideju o fuziji.
Vlasnička struktura i interes porodice Pinault
Dodatnu težinu spekulacijama daje i činjenica da Artemis, investicioni fond porodice Pinault (vlasnici grupe Kering), drži gotovo trećinu Pume. Iako nema potvrđenih namera, već se nagađa da bi taj udeo mogao da bude ponuđen na prodaju, što otvara prostor za nove strateške aranžmane.
Uprkos interesovanju medija i investitora, prepreke za ovakav scenario su brojne. Adidas i Puma razvili su snažne, ali jasno diferencirane identitete – od dizajna i tržišnog pozicioniranja, do sponzorskih ugovora i globalnih partnerstava. Fuzija bi otvorila pitanje kanibalizacije proizvoda i urušavanja brend vrednosti, što je rizik koji investitori i menadžment ne mogu lako da ignorišu. Pored toga, regulatorni aspekti spajanja dva evropska giganta u istoj industriji bili bi predmet pažnje antimonopolskih tela, dok bi integracija poslovnih kultura – nakon decenija rivalstva – bila logistički i simbolički izazov.
Simbolika i tržišna percepcija
Za industriju, sama ideja spajanja adidasa i Pume nosi gotovo mitološki prizvuk. Njihov razlaz posle Drugog svetskog rata, uzrokovan ličnim sukobom braće Dassler, oblikovao je globalno tržište sportske opreme i stvorio rivalitet koji je ušao u kolektivnu svest. Spajanje bi u tom smislu značilo kraj jedne ere, ali i početak nove, u kojoj se istorijska simbolika podređuje surovim zakonima tržišta.
Za sada, razgovori o mogućoj fuziji ostaju na nivou spekulacija i investitorskih pritisaka. Adidas ne pokazuje interes da preuzme oslabljenog konkurenta, dok Puma još uvek pokušava da konsoliduje poslovanje sopstvenim planom restrukturiranja. Ipak, u vremenu kada tržište sportske opreme postaje sve kompetitivnije, a američki Nike i azijski brendovi osvajaju sve veći deo globalnog kolača, pitanje nije samo da li bi se Adidas i Puma spojili – već da li bi takav potez bio jedini način da evropska industrija zadrži stratešku relevantnost.