The A-List / Edicija 50
Rizik
Niz je jedna od onih reči koje zvuče jednostavno, gotovo tehnički, a zapravo skrivaju čitavu filozofiju postojanja. Sve što jesmo može se posmatrati kao niz: niz odluka koje su nas dovele do ovog trenutka, niz slučajnosti koje nazivamo sudbinom, niz susreta koje kasnije proglašavamo ključnim. Nijedan događaj ne stoji sam za sebe; svaki je karika u lancu čije značenje postaje vidljivo tek kada se osvrnemo unazad. Život možda nije priča, već upravo niz — beskonačni sled trenutaka koji tek naknadno dobija narativ.
U prirodi, niz je osnovni princip reda. Smena dana i noći, godišnja doba, otkucaji srca, talasi koji dolaze jedan za drugim na obalu. Čak i ono što doživljavamo kao haos često je samo niz čiju logiku još nismo razumeli. Čovek, međutim, ima potrebu da u svakom nizu pronađe smisao, da među tačkama povuče liniju i pretvori slučajnost u značenje. Možda zato toliko volimo uspomene — jer od razbacanih fragmenata pravimo skladan niz koji potvrđuje da naš život ima oblik.
Ipak, najveća lepota niza nije u njegovom početku ni kraju, već u činjenici da je uvek otvoren. Nijedan niz nije završen dok traje svest koja ga posmatra. Svaki novi korak menja odnos prema svim prethodnim. Zato budućnost nije prazna stranica, već sledeći element u sekvenci koja se neprestano preoblikuje. Biti živ znači biti deo niza koji nikada ne možemo sagledati u celini, ali upravo u toj nemogućnosti leži njegova dubina i njegova poezija.








