Da li ste znali da originalni selfie ove godine puni tačno 100 godina? Pre nego što su postojali prednja kamera, Instagram filteri i face tune, postojala je mala kabina sa zavesom, mirisom hemikalija i magijom iščekivanja. Godina 2025. obeležava vek od kada je Anatol Josepho, ruski imigrant u Njujorku, zauvek promenio način na koji vidimo sebe.
Od Brodveja do večnosti
Sve je počelo 1925. godine na Brodveju, blizu Tajms skvera. Anatol je predstavio „Photomaton“ – prvu potpuno automatizovanu mašinu za fotografisanje. Uspeh je bio trenutan i histeričan. Ljudi su satima čekali u redovima (priča se o cifri od 280.000 ljudi u prvih šest meseci!) da bi ubacili 25 centi i sačekali osam minuta da se razvije traka sa njihovim likom. U to vreme, to nije bila samo zabava; to je bila revolucija. Fotografija je postala dostupna svima, bez potrebe za skupim studijima i fotografima.

Umetnost u četiri kadra
Tokom ovih 100 godina, foto-kabina je prestala da bude samo vašarska atrakcija i postala ozbiljan umetnički medij. Nadrealisti su je obožavali 1920-ih jer je nudila „automatsku umetnost“ bez ljudske intervencije. Andy Warhol je 60-ih godina vodio modele i muze u foto-kabine, pretvarajući te sirove trake u ikone pop-arta. Dok je Zapad težio realizmu, Japan je 90-ih razvio Purikura kabine. One su preteča Snapchat filtera – mašine koje automatski povećavaju oči, peglaju kožu i dozvoljavaju da dodajete stikere i natpise pre štampanja. To je tamo i dalje ogroman deo tinejdžerske kulture.
Kultni francuski film Amélie iz 2001. godine vratio je romantiku foto-kabinama. Misterija čoveka koji sakuplja i lepi pocepane fotografije stranaca ispod automata postala je jedna od najlepših filmskih posveta ovoj mašini. Savremena umetnica Tomoko Sawada koristi upravo ovaj medij (kao u svom delu ID 400) da istraži stereotipe, rodni identitet i kako nas „mašina“ vidi, menjajući frizure i izraze lica stotinu puta.

Zašto ih i dalje volimo u eri iPhone-a?
Iako analogne mašine vladaju, moderna verzija je dobila glamurozni preokret zahvaljujući porodici Kardashian. Njihove žurke su popularizovale „MirMir“ stil foto-kabina sa jakim osvetljenjem koje „pegla“ lice, stvarajući onaj prepoznatljiv crno-beli, visokokontrastni celebrity izgled. Danas, kada u džepu nosimo kameru visoke rezolucije, analogne foto-kabine doživljavaju renesansu, posebno među Generacijom Z. Zašto? Upravo zbog nesavršenosti. U foto-kabini nema delete dugmeta. Nema ponavljanja dok ne ispadnete savršeno. Postoji samo onaj trenutak kada blic sevne, a vi i vaši prijatelji se smejete, pravite grimase ili se ljubite iza zavese. To je sirova, nefiltrirana uspomena koja miriše na razvijač i koju, što je najvažnije, možete fizički da držite u ruci.
