Sve je to već viđeno mnogo puta. Da se iza neke velike homofobične priče negde u ormaru krije neka haljina i perika. Valjda cela ta prenaglašena mačo priča iza krije ogromnu nesigurnost u sebe.
Iz nekog realnog ugla to je sve dosta čudno. U današnje vreme je opšte prihvaćeno da možeš da biraš sa kim ćeš da opštiš sve dok se ne javno ne deklarišeš u potpuno suprotno. Čak i da neko odluči da izađe iz ormara u nekim zrelijim godinama, obično je bude prihvaćeno na pozitivan način, bar kod većine normalnih. Sve i da iz tog ormara ispadaju haljine i perike.
Kad si javna ličnost, što je danas užasno rastegljiv pojam jer svako ko kupi deset hiljada pratilaca na Instagramu veruje da je javna ličnost, valjda imaš elementarnu spoznaju činjenice da te ljudi prepoznaju i samim tim primete. Kao i da ako se upuštaš u neke bludne, nemoralne ili bizarne aktivnosti valjda si svestan rizika da ostalim učesnicima tih radnji može pasti na pamet da o istim obaveste i neke druge osobe. I tako se priča širi. Da li je to podsvesna želja da te aktivnosti budu razotkrivene kako bi se neko napokon oslobodio svih mračnih tajni?
Tu je, međutim, jedno filozofsko pitanje najzanimljivije, a tiče se odnosa sa osobama koje su u postupku menjanja pola. Čisto teoretski, mada i suštinski, bata hoće da postane seka. Kad bata postane i fizički seka, ako drugi bata reši da se njom upusti u neke akrobacije u krevetu tehnički gledano to bi moglo da se knjiži kao heteroseksualni odnos. Teoretski, taj neki bata možda nema informaciju da je ta seka nekad bila bata. Zvuči komplikovano znam, ali pratite me.
E sad, kad bata još uvek nije postao seka, nego samo iznad struka liči na seku, da li je onda bata koji se sa polu sekom zapravo homoseksualac? Ili je možda samo polu homoseksualac koji je isto u tranziciju ka kompletnom homoseksualcu? Da li je čaša polu puna ili polu prazna, u ovom slučaju možda izgleda da li je seka polu bata ili je bata polu seka. Kapiram da je i u bizarnostima potrebno uvesti neka pravila. Jebem li ga. Ne u bukvalnom smislu.
Sad je vreme da na tu kompleksnost dodamo još i koncept prevare. Naime, prevara je kao igrica koja ima svoje nivoe. Na bejzik nivou, igrač tek uči o igri i vrlo je oprezan, i sve se završava na nekim lakim varijantama koje variraju od bivših partnera do profesionalnih pružalaca usluga. Na sledećem nivou igrač već postaje lovac koji odvažnije juri svoj plen u javnosti čime povećava rizik od gubitka života. Nivo posle toga igrač je već pro hunter koji već ima želju da se otvoreno viđa sa svojim lovinama. Tom analogijom igrača na poslednjem nivou čeka drag kraljica. Game over.
Teško je razumeti do kojih su granica žene spremne da idu u prihvatanju, ili negiranju, prevara svojih partera najčešće pod opravdanjem očuvanja porodice. Zbog dece što se kaže, što je besmisleno na više nivoa jer u toj igri svi gube, a deca ponajviše. Svako bira da li će verovati u bajku će biti bolje iako realnost kaže da kad dozvoliš da te neko gazi ta granica se rasteže samo do tačke pucanja. Jer prevara je ipak binarni pojam, jeste ili nije. Da li je prevara sa sekom, batom ili bata sekom ne menja binarnost. Ali može da značajno uveća bizarnost.
Pre neki dan moj sin je od druga iz škole dobio drugarski šut u međunožje. Boys will be boys valjda. Uglavnom, dok smo čekali na pregled kod doktora pita me on da li je doktor dečak ili devojčica. Odgovorim mu da je dečak, na šta on kaže dobro je. Pitam zašto je to dobro, on kaže dečaci znaju više o pišama od devojčica, one ih nemaju. Ima i odraslih koji očigledno dele to mišljenje.