Glumica Sonja Kolačarić otkrila nam je na početku razgovora da nije tako ozbiljna kako izgleda, ali da ponekad jeste izazovno biti u njenoj koži. Podelila je s nama koje knjige su na nju ostavile dubok utisak i zašto mir pronalazi u povlačenju iz banalnosti stvarnosti i odlascima u crkvu. Jer, za Sonju sloboda nije trenutak, već dugotrajan, ličan proces, jedinstven put ka srcu koje ostaje čisto uprkos promašajima. Sonja Kolačarić veruje da smo rođeni upravo zbog tog procesa: da bismo, sopstvenom voljom, učili i naučili kako da postanemo istinski slobodni.
Zašto je dobro biti „ja”?
Nisam sigurna koliko je dobro. Svakako je izazovno.
Kakvu kafu piješ?
Samo jutarnju.
Kako pronalaziš i čuvaš mir?
Trudim se da se povlačim iz banalnosti svakodnevice kad god mogu. Na sreću, imam posao koji mi to dopušta u onoj meri u kojoj mi je potrebno. Volim da sedim u crkvi. Volim da sedim i u šumi.
Šta je za tebe sloboda?
Sloboda kojoj težim je srce čisto od promašaja. To je proces koji traje čitavog života i pun je izazova. Ali… Zbog tog procesa smo se i rodili. Da bismo, svojom slobodnom voljom, postali zaista slobodni.
Šta bi volela da ljudi znaju o tebi?
Da nisam ozbiljna koliko izgledam, na primer.
Koja je poslednja knjiga koju si pročitala?
„Božanska i ljudska mudrost u Davidovim psalmima” Vladete Jerotića. Trenutno sam na polovini.
Koju pesmu biraš na karaokama?
Killing Me Softly.
U kom gradu bi volela sada da šetaš?
Pert, Australija, plažom.
U Beogradu…
Lepi Dorćol.
Pitanje koje bi postavila sama sebi?
Dilema je uvek da li otkazati sve planove i ostati kod kuće uz knjigu (idealna zabava za nas introverte) ili ipak ne ispaliti ponovo svoje drage drugare.