U svetu u kojem se o telu najčešće govori kroz filtere i ideale, Aleksandra Pešić vraća razgovor tamo gde mu je mesto – u stvarnost. Sprinterka na 400 metara, fotografkinja i suosnivačica brenda @allemarieofficial, Aleksandra spaja umetnost i atletiku, snagu i senzibilnost, pokret i pogled.
Za nju, telo nije estetski objekat, već instrument koji može – koji trči, diše, stvara i nosi priču.
Kroz prezentaciju „Kako zavoleti svoje telo u sportu“, nastoji da mladim devojkama pokaže da sport nije samo takmičenje, već prostor samoprihvatanja. Da ljubav prema sebi ne počinje u ogledalu, već u onom trenutku kada telo prestanemo da posmatramo, i počnemo da ga osluškujemo.
Zašto je dobro biti „ja”?
Zato što ne umem biti niko drugi. Nikada mi nije dosadno. Zato što imam oko sebe nezamenljive ljude, koji čine moj život tako bogatim.
Kakvu kafu piješ?
Kafu pijem ponekad, onako iz gušta. Kada je pijem, to je kapućino sa ovsenim mlekom, bez šećera.
Kako pronalaziš i čuvaš mir?
Trudim se da ne jurim ni za čim. Radim ono što volim, što me ispunjava i pišem kako bih smirila misli.
Šta je za tebe sloboda?
Što bi Nina Simone rekla: “I’ll tell you what freedom is to me: No Fear!”
Šta bi volela da ljudi znaju o tebi?
Ne volim mnogo da pričam o sebi. Verujem da onaj ko želi da me upozna, to će i sam osetiti.
Koja je poslednja knjiga koju su pročitala?
“Kad padne noć” Harukija Murakamija.
Koju pesmu biraš na karaokama?
Zapravo nikad nisam ni išla na karaoke, verovatno ću to iskustvo ostaviti za Japan. Ali kada bih znala da pevam, definitivno “Young heart run free” od Candi Staton.
U kom gradu bi volela sada da šetaš?
Bilo gde sa mojom sestrom.
U Beogradu…
U Beogradu sam srećna i istovremeno tužna, jer ne čuvamo ono što imamo. Koliko god nekad romantično zamišljam kakav bi moj život bio negde drugde, ipak je Beograd moj grad, uz moje ljude.
Pitanje koje bi postavila sama sebi?
Koji deo sebe još uvek ne razumem dovoljno?